Djeca uprizorila Zapovijed pod lipom na otvorenju trodnevne manifestacije u Mikloušu

U Gornjem Mikloušu jučer je započela trodnevna manifestacija Zapovijed pod lipom, tradicija koja već desetljećima okuplja mještane i posjetitelje iz šireg kraja, a danas je i službeno zaštićena kao nematerijalna kulturna baština. Program je svečano otvoren u etno kući Centra za kulturu/Gradskog muzeja Čazma. Posjetitelji su ondje mogli razgledati izložbu radova nastalih na likovnim radionicama inspiriranima motivima Zapovijedi, dok je poseban trenutak večeri bila Mala Zapovijed u izvedbi učenika Osnovne škole Čazma. Djeca su, odjevena u narodne nošnje, po prvi put izvela vlastitu verziju ovog starog običaja, uz vodstvo učiteljica i voditeljica radionica te podršku KUD-a Sloga Miklouš i Centra za kulturu.

Običaj zapovijedi pod lipom vraća u razdoblje Vojne krajine, kada je kotarski sud jednom tjedno slao službenike da okupljenom puku, na otvorenom i na vidljivom mjestu pred crkvom, pročitaju obavijesti i odluke. Čitanje je imalo snagu službene objave, a okupljanje pod lipom bilo je i središnja društvena točka sela. Početkom Drugog svjetskog rata, s prodorom javnih medija, prije svega radija, praksa je prestala. KUD Sloga Miklouš početkom osamdesetih godina rekonstruirao je običaj i od tada ga, uz potporu mještana i gradskih ustanova, sustavno njeguje. Središnji dio manifestacije i danas se odvija na autentičnoj lokaciji ispred crkve svetog Nikole biskupa, pod starom lipom, gdje će i ove nedjelje biti izvedena 51. zapovijed.

Naglasak ovogodišnjeg programa stavljen je na uključivanje djece, a tajnica KUD-a Sloga, Višnja Sudarević, opisala je kako je izgledao prvi dan manifestacije.

– Po prvi puta prikazana je mala zapovijed pod lipom, u izvedbi djece iz Osnovne škole Čazma. Oni su, uz pomoć svojih voditeljica Ane i Helene, uvježbali uloge starješine, trubača i čitača, a sve u organizaciji Centra za kulturu i Gradskog muzeja. Nakon toga otvorili smo i izložbu radova nastalih na radionicama, također na temu zapovijedi.

Najavljujući nastavak manifestacije, Sudarević je istaknula kako je svaki dio programa osmišljen s određenom svrhom te kako se sadržaji nadovezuju jedni na druge, postupno gradeći atmosferu do nedjeljnog vrhunca.

– U subotu slijedi večer izvorne pučke pjesme, a u nedjelju je središnji događaj – zapovijed pod lipom. Ako i bude kiše, imamo rezervnu varijantu, no obred će se svakako održati, jer ništa nas ne može spriječiti da pokažemo 51. zapovijed.

U svojim je riječima Sudarević naglasila i koliko su pripreme bile zahtjevne, ali i dojmljive, jer se tridesetak učenika pojavilo u narodnim nošnjama, vidno uzbuđeno i spremno za nastup.

– Nitko nije pokazao nestrpljenje, s radošću su oblačili nošnje i čekali svoj red. Uredili su frizure, poslušali upute i bili spremni za izvođenje. Sve zajedno čini jednu lijepu cjelinu.

Sva su djeca nastupila u narodnim nošnjama, što je cijelom događaju dalo poseban ugođaj.

– Dio nošnji je vlasništvo KUD-a Sloga Miklouš, veliki dio pripada Osnovnoj školi Čazma, a u pripremi su značajno pomogle zaposlenice Centra za kulturu i Gradskog muzeja Čazma. Mame naših mladih članova uredile su ono što je u privatnom vlasništvu. Djeca izgledaju prekrasno – od nošnji do osmijeha, rekla je Sudarević.

Glazbeni rad i uspjesi vokalnog sastava

Sudarević je podsjetila i na nedavne uspjehe društva, naglasivši pritom i važnost pomlađivanja članstva. Istaknula je da je ženski vokalni sastav KUD-a dobio poziv na državne susrete.

– Ženski vokalni sastav našeg KUD-a dobio je poziv za državne susrete vokalnih sastava. Probe su redovite, ponekad i dvaput tjedno: vokalni sastav vježba petkom, a plesne probe su gotovo svake nedjelje. Imamo i nekoliko novih članova, s kojima se intenzivno radi. Došli smo do novih napjeva, koje smo tek sad otkrili. Jedan od njih izveli smo na regionalnoj smotri, a vjerujem da će ga i naši posjetitelji uskoro čuti uživo.

Tradicionalni običaj i njegovi novi čuvari

Rad s djecom vodi se sustavno već drugu godinu. Ana Sremec i Helena Sudar objasnile su kako su radionice rasle od ideje do izvedbe na terenu. Sve je počelo, kažu, u učionici, uz teorijski dio i crtanje motiva, a nastavilo se izlaskom u prostor i uvježbavanjem scenskog prikaza.

– Prošle godine imali smo teorijski dio u razredu – crtali smo motive i govorili o povijesti. Ove godine odlučili smo izaći na teren i kroz pjesmu i ples upriličiti malu zapovijed. Djeca su bila oduševljena, svatko je htio biti starješina ili trubač, kazala je Ana Sremec.

Uloge su podijeljene prema sposobnostima i karakteru, kako bi scena što uvjerljivije funkcionirala.

– Starješina je dijete koje izražajnije i glasnije čita, koje ima sigurnost stati pred sve i podijeliti zapovijedi, pojasnila je Helena Sudar.

– Trubač je onaj koji je najduže mogao izdržati ton i precizno dati znak okupljanju. Čut ćete kako lijepo trubi, dodala je Ana Sremec.

Radionice su uključile i rad na tekstu. Djeca su radila s izvornim zapisima, kako bi doživjela jezik i ritam vremena u kojem je zapovijed nastajala. Kao poveznica između prošlosti i sadašnjosti, uzet je zapis iz 1938. godine.

– Željeli smo da osjete povezanost s tradicijom. Izvadili smo nekoliko zanimljivijih odlomaka, promijenili godinu, a ostalo ostavili autentično, rekla je Sremec.

Helena Sudar naglasila je da je cilj širi od jedne izvedbe, uključiti djecu iz cijelog gradskog područja i osigurati da zapovijed ne ostane samo miklouški događaj.

– To nam je bio cilj – da običaj ne ostane samo u krugu sela, nego da ga upozna i prihvati šira zajednica.

Na kraju, sve se svodi na zajedništvo. Ana Sremec, koja i sama ima djecu u nošnjama, prisjetila se kako je njezin sin prvi put bio na zapovijedi prije nego što je navršio godinu dana, a danas sa sedam sudjeluje s osmijehom, jednako kao i njezina kći. Helena Sudar nadovezala se pričom o svojoj curici koja je s godinu i pol prohodala cijeli mimohod, a sada, s deset godina, i dalje s ponosom nosi narodnu nošnju.

Sjećanja Franje Jagatića na zapovijedi iz prošlosti

Među publikom bio je i Franjo Jagatić, dugogodišnji pratitelj manifestacije, koji se prisjetio vlastitog djetinjstva. Opisao je koliko ga je dirnulo vidjeti djecu kako bosa sudjeluju u igri, baš kao što je to bilo nekad.

 – To je prizor koji vraća u prošlost i pokazuje koliko je važno da se običaj prenosi dalje. Starješina i trubač lijepo su odradili svoju ulogu, a vidi se i da su djeca shvatila ozbiljnost tog zadatka.

Prisjetio se i trubača iz prošlosti, spominjući djeda Lucarića i djeda Ferenčaka, koji je jednom čak donio kravlji rog i u njega zatrubio. Sjećanja na bake u narodnim nošnjama, starješine i mnoge druge, kako kaže, ostaju urezana, ali jednako je važno da ih mladi nastavljaju.

 – Mislim da ovaj običaj neće nestati jer ga sadašnja generacija čuva s jednakom ljubavlju kao i prijašnje. To je ponos cijele naše županije, a ne samo Miklouša.

Na temu daljnjeg razvoja, Jagatić nudi vrlo konkretnu ideju kako ojačati vezu između povijesnog teksta i današnjeg života sela, ali i kako privući širu publiku.

– Dobro bi bilo da se nakon čitanja zapovijedi iz prošlosti pročita i neka današnja, vezana uz aktualne događaje. Tako bi se stvorila poveznica između starog i novog. A možda bi trebalo razmišljati i o privlačenju većeg broja posjetitelja i turista, jer zapovijed zaslužuje da je upoznaju i drugi. Bilo bi dobro dodati još poneki sadržaj koji bi privukao turiste. Ovo je sve lijepo i okuplja ljude iz našeg kraja i okolice, ali nedostaje nam pravi turistički značaj. Trebalo bi raditi na tome da, primjerice, dođe nekoliko autobusa posjetitelja. To, naravno, zahtijeva dobru pripremu, jer entuzijasti iz KUD-a Sloga ne mogu sami sve iznijeti. Uz dodatne aktivnosti i sadržaje privukli bismo publiku i iz drugih krajeva, a oni bi uz običaj upoznali i naš kraj te njegovu turističku ponudu.

Danas, drugog dana manifestacije, u središtu su izvorni pučki napjevi koje izvode vokalne skupine iz različitih krajeva Hrvatske. Sutra, na autentičnom mjestu pod lipom, slijedi vrhunac – izvođenje 51. zapovijedi. Ako vrijeme dopusti, održat će se na otvorenom, a u slučaju kiše u predviđenoj rezervnoj varijanti. U oba slučaja program je spreman, a osnovna ideja ostaje ista: da se riječ koja je nekada imala snagu službene objave prenese novim naraštajima čuvara baštine.

Objava teksta sufinancirana je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija