Željko Ledinski, bivši župan, danas izlagač na Jesenskom sajmu: Nekad su sajmovi donosili prodaju, danas se više razgledava nego kupuje

Jedan od gostiju u studiju Super radija tijekom 32. Jesenskog međunarodnog bjelovarskog sajma bio je Željko Ledinski, bivši župan Bjelovarsko-bilogorske županije i jedan od idejnih začetnika sajma. U razgovoru se prisjetio njegovih početaka, razvoja kroz tri desetljeća te vlastitog angažmana danas kao izlagača.

Gospodine Ledinski, dobro nam došli. Prisjetimo se kako je sajam nastajao.
Na drugoj sjednici Županijske skupštine 1993. godine donesena je odluka o osnivanju sajma. Tada je tek bila formirana lokalna i regionalna samouprava, a ja sam kao predsjednik Skupštine vodio sjednicu na kojoj je odluka donesena. Već tada je pokojni župan Trnski imao viziju. Sudjelovali smo i u manifestaciji Mare Croaticum koja je spajala „zelenu i plavu njivu“ – naše proizvode s turističkim tržištem. Sajam je tako krenuo i trajao je unatoč ratnim okolnostima. Sjećam se putovanja preko Masleničkog mosta pod granatama. Prvi sajmovi održavali su se krajem listopada na farmi Čazma Export, u blatu i kiši, ali uz veliki entuzijazam.

Kakav je bio razvoj u tim prvim godinama?
Prve četiri godine sam bio uključen, a nakon što je profesor Trnski nastradao, nastavio sam kao župan. Već 1995. imali smo međunarodno sudjelovanje iz Austrije i Češke, preko Gospodarske komore. Sjećam se nedjeljnog popodneva, kiše i dugih redova za ulazak – to nam je bio znak da vrijedi ulagati u sajam. U to vrijeme većina traktora imala je tablu „prodano na sajmu“, što danas, nažalost, nije slučaj.

Koliko ste zadovoljni razvojem sajma nakon 32 godine?
Promidžba je danas drugačija, internet je sve promijenio. Nekad smo imali aukcijsku dvoranu i rasplodna stoka se redovito prodavala ovdje. Danas smo uvelike ovisni o uvozu. Kvaliteta sajma uvijek ovisi o stručnom radu organizatora i o tome privlači li posjetitelje i kupce. Nekad su prvi dani sajma donosili gotovo rasprodanu robu. Danas je više razgledavanja, manje kupnje. To je promjena vremena i okolnosti.

Spominju se i popratni sadržaji. Nedostaje li ih?
Da, čujem komentare da bi moglo biti više zabavnog sadržaja za posjetitelje. U prvim godinama bilo je puno entuzijazma, službe županije radile su volonterski. Danas se za sve očekuje naknada. Mislim da treba pronaći mjeru između profita i potpore sajmu jer cilj nije samo zarada, nego jačanje i unapređenje manifestacije.

Koliko je Grad Bjelovar uključen? Ima li sajam dovoljno vidljivosti u samom gradu?
Nekad su zastave bile postavljene po cijelom gradu, osjećalo se da se održava sajam. Danas toga nema. Grad ima mnogo svojih manifestacija, ali mislim da bi turistička ponuda za vrijeme sajma trebala biti jača i vidljivija.

Danas nastupate i kao izlagač. Što predstavljate?
Naša obitelj ima dva OPG-a – Matija Ledinski i Maja Ledinski. Bavimo se proizvodnjom jabuka već dvadesetak godina. S Hrvatskom voćarskom zajednicom redovito organiziramo prezentacije na sajmu. U ponudi su nam sorte Gala, zlatni delišes i idared, sokovi i drugi proizvodi. Članovi smo proizvođačke organizacije PZ Jabuka, koja kontrolira oko 30 posto tržišta u Hrvatskoj. Imamo modernu hladnjaču, a kupci su nam svi veliki trgovački lanci – Lidl, Kaufland, Konzum, Plodine. Naše jabuke mogu se kupiti i direktno u voćnjaku za vrijeme berbe.

Osim voćarstva, ušli ste i u prodaju i servis malih strojeva?
Da, od Nove godine vlasnici smo tvrtke Babić Ledinski d.o.o., koja se bavi prodajom i servisom motornih pila, kosilica i slične opreme. Sin je magistrirao šumarstvo, snaha je direktorica, a ja sam inženjer šumarstva, pa je to logičan nastavak. Imamo robne marke kao što su Stihl, Husqvarna, Honda i Gianni Ferrari. Imamo i dobar servis, opskrbljujemo šest šumarija rezervnim dijelovima. Na sajmu nudimo posebne akcije i popuste, i moram reći da je prodaja iznad očekivanja.