Marijana Petir: Generacijska obnova ključ je opstanka hrvatskog sela

Na Jesenskom međunarodnom bjelovarskom sajmu razgovarali smo s predsjednicom Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora Marijanom Petir o izazovima i perspektivama hrvatske poljoprivrede.

Kako vam se čini ovogodišnji sajam i što ga čini posebnim?
Ja uvijek volim doći na bjelovarski sajam. Ne samo zato što je to jedan od najznačajnijih sajmova u ovom dijelu Europe, već i zato što ovdje susrećem vrijedne ljude – naše poljoprivrednike. Danas cijeli dan obilazim stočare i razgovaram s njima. Veselim se njihovim uspjesima, a zajedno tražimo rješenja za probleme kojih u poljoprivredi ne nedostaje. Ovdje poljoprivrednici mogu na jednom mjestu predstaviti svoje proizvode, pogledati mehanizaciju, kupiti ono što im treba za proizvodnju, ali i doći do novih znanja kroz kvalitetna stručna predavanja.

Često ističete važnost kvalitete domaće hrane. Gdje je Hrvatska u odnosu na druge članice Europske unije?
Naši poljoprivrednici koriste duplo manje pesticida, herbicida i mineralnih gnojiva nego prosjek Europske unije. Hrvatska je mala zemlja s dobro očuvanim okolišem i više od 50 posto površine pod zaštitom prirode. Zabranili smo GMO i to daje dodatnu vrijednost našim proizvodima. Hrvatska hrana ima okus i emociju, na što možemo biti ponosni. Količinski teško da ćemo biti konkurentni, ali moramo biti konkurentni po kvaliteti. Najteži dio poljoprivrede je stočarska proizvodnja koja traži rad 365 dana u godini, pa nam je cilj pomoći poljoprivrednicima da lakše dođu do poljoprivrednog zemljišta i osiguraju uvjete za proizvodnju.

Koliko je važna generacijska obnova na selu?
Bez mladih nema budućnosti poljoprivrede. Zato kroz EU fondove i strateški plan izdvajamo 75 tisuća eura za pokretanje poljoprivrednog biznisa. Uz to, usvojeni su moji amandmani kojima su osigurana sredstva za kupnju kuća mladim obiteljima na selu. Država će udruživati sredstva s općinama i gradovima koji već imaju takve mjere. Time želimo mladima olakšati ostanak na selu, zasnivanje doma i obitelji, a time i osigurati radnu snagu za poljoprivredu.

Može li se poljoprivreda ponovno učiniti privlačnom mladima, pa čak i onima iz gradova?
To je jedan od ciljeva. Već imamo primjere ljudi koji su napustili korporativne poslove i vratili se zemlji. Poljoprivreda ih je privukla jer daje zadovoljstvo i osjećaj stvaranja. Tijekom pandemije vidjeli smo porast prodaje domaćih proizvoda i to je pokazatelj da interes postoji. Nažalost, nakon otvaranja granica kupci su se vratili supermarketima. Zato moramo stalno raditi na podizanju svijesti o važnosti domaće hrane i samodostatnosti.

Često se spominje problem nepoštenih trgovačkih praksi. Što se planira učiniti po tom pitanju?
Odbor za poljoprivredu predložio je da se nepoštenom trgovačkom praksom proglasi prodaja proizvoda ispod proizvodne cijene. Uvoz jeftinijih i lošijih proizvoda ruši cijene domaćim proizvođačima. Ako ne mogu prodati, oni neće ni proizvoditi. Zbog toga naši proizvodi ispadaju skuplji, iako bi u poštenim uvjetima mogli biti konkurentniji.

Koliko je važna suradnja i udruživanje poljoprivrednika?
Bez udruživanja teško je konkurirati na tržištu i prijavljivati se na veće natječaje. Država je osigurala sredstva za distributivne centre, silose i obnovu mlinova. Porazna je činjenica da proizvodimo pšenicu, a uvozimo kruh i tjesteninu. Našim proizvodima moramo dati dodanu vrijednost kroz povezivanje s prerađivačkom industrijom i turizmom. Udruživanjem se može osigurati dovoljne količine za hotele i ugostitelje, što pojedinačno nije moguće.

Koliko je važan koncept kratkih lanaca opskrbe?
Vrlo je važan. Uspjeli smo izmijeniti pravilnik o zelenoj javnoj nabavi kako bi kratki lanci hrane bili zastupljeniji. To znači da domaći proizvođač mora imati prednost u javnoj nabavi, primjerice za školske obroke. Nije cilj da novac iz EU fondova završi u trgovačkim centrima, već kod lokalnih OPG-ova. Djeca trebaju jesti svježe i domaće, a to je dobro i za poljoprivrednike i za zajednicu.

Spomenuli ste važnost navodnjavanja. Koliko je ono ključno za budućnost poljoprivrede?
Bez navodnjavanja nema uspješne proizvodnje. EU osigurava 75 posto sredstava, država još 15 posto, a županije trebaju biti nositelji projekata. Imamo, nažalost, primjere gdje je sve pripremljeno, a županija se ne prijavljuje na natječaj i sredstva propadaju. Navodnjavanje nije samo borba protiv suše, već i protiv mraza. To je normalna agrotehnička mjera. Plaćanje vode ne bi smjelo biti prepreka jer se višestruko isplati kroz veće prinose. Treba koristiti i tehničku vodu, a u to trebaju biti uključene i županije i komunalna poduzeća kako bi se pronašlo održivo rješenje.