„Ništa mi nije teško kada radim ono što volim“ – Tim riječima dvadesetogodišnja Nicol Oslovar iz Sasovca pokraj Bjelovara najbolje opisuje svoj životni put. Od malih nogu uronjena je u folklor, najprije kao plesačica, a potom i kao glazbenica. Ljubav prema sviranju razvijala je korak po korak:
– Najprije sam počela svirati na dječjem sintisajzeru, potom na braču, da bi me u šestom razredu roditelji iznenadili harmonikom. Ubrzo su se tu našli i drugi instrumenti: prim, samica, dvojnice, jedinka, dude, bas, bugarija ‒ pojašnjava Nicol te dodaje kako je svaki od ovih instrumenata priča za sebe, a sviranje dio svakodnevice u kojem pronalazi radost i mir.
Iako su roditelji nudili mogućnost glazbene škole, Nicol se odlučila drugačijim putem – učenjem po sluhu, vlastitim ritmom i pjesmama koje sama bira.
‒ Najviše uživam kada odsviram melodiju koju sam čula, kad dam svoj osobni pečat ‒ kaže Nicol.
Ljubav prema astronomiji i znanosti
No, glazba nije njezina jedina ljubav. Još od petog razreda osnovne škole bavi se astronomijom, a upornost i znatiželja doveli su je sve do državnog natjecanja u srednjoj školi. Upravo taj uspjeh omogućio joj je izravan upis na željeni fakultet, studij fizike u Rijeci, gdje će uskoro jednakim žarom istraživati svemir.
Kako uskladiti sate učenja s folklorom, glazbom i drugim hobijima? Nicol odgovara jednostavno:
‒ Kada voliš ono što radiš, onda to nije obaveza nego užitak. Sve se može kad imaš volje ‒ zaključuje ova djevojka o kojoj će se, sigurni smo, još mnogo čuti.
Njezina priča dokaz je da se ljubav prema tradiciji može savršeno stopiti s ljubavlju prema znanosti, a da hobiji i obrazovanje ne moraju biti suprotnosti, nego se međusobno nadopunjuju. Nicol svojim primjerom pokazuje da mladost, trud i strast mogu ići ruku pod ruku te da ništa nije teško kada srce svira pravu melodiju. Slaven Klobučar
Imate priču ili informaciju?
Želite na neki problem upozoriti ili nekoga istaknuti?
Pošaljite nam poruku.
Vaši podaci neće biti javno objavljeni niti proslijeđeni trećim stranama.
