Branitelji i rekreativci trčanjem povezali Čazmu i Štefanje u čast obljetnice II. čazmanske bojne

Branitelji s područja bivše Općine Čazma, koju danas čine Grad Čazma te općine Štefanje i Ivanska, okupili su se danas, 19. kolovoza, u Štefanju kako bi obilježili 34. godišnjicu osnutka II. čazmanske bojne 105. brigade Hrvatske vojske. Skup je ujedno bio i prilika za proslavu 14 godina djelovanja Kluba II/105, udruge koja okuplja veterane i čuva sjećanja na ratne dane.

Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca kod spomenika poginulim braniteljima u Čazmi. Taj čin postao je neizostavan dio svake godišnjice i podsjetnik na one koji su živote položili za slobodu. Nakon toga održana je memorijalna utrka koja je povezala Čazmu i Štefanje, a koju su prije dvanaestak godina pokrenuli branitelji i sportski entuzijasti Predrag Živković i Davor Gibanjek.

– Sad već mislim da je prošlo 12 godina otkako smo krenuli. Ideja je bila moja i Davorova, a početak je bio jako skroman. Sjećam se, trčali smo samo nas dvojica, a Kristijan Čikor je išao biciklom kao pratnja. I to je bilo to – prvi pokušaj. S vremenom je postalo tradicija i danas to zovem jednostavno tradicionalno trčanje, povodom obljetnice osnutka naše bojne – prisjetio se Živković.

Kroz godine, utrka je prerasla u događaj koji okuplja ne samo branitelje nego i rekreativce, mlade sportaše te bicikliste iz različitih krajeva. Time je memorijalna utrka dobila dodatnu vrijednost – spojila je generacije i postala način na koji mladi odaju počast braniteljima.

– Ove godine imamo dvadesetak trkača, a pridružili su se i kolege biciklisti iz Čazme i Bjelovara, među njima i branitelji. Drago mi je što dolazi dosta mladih, to me posebno veseli jer vidim da žele nastaviti ovu tradiciju – ističe Živković.

Za njega, kao hrvatskog branitelja i vojnog invalida, ovakva okupljanja imaju veliku osobnu, ali i društvenu vrijednost. – To ne znači puno samo meni nego svim braniteljima. Često smo razočarani jer se u školama o Domovinskom ratu premalo uči. No, kad vidimo da mladi preko roditelja, djedova i baka čuvaju te vrijednosti i žele sudjelovati, to nas ohrabruje. Zanima ih što se događalo 1990. i 1991., što su tada prolazili njihovi očevi i djedovi – naglašava.

Živković ne krije da mu sport i društvena angažiranost pomažu da se lakše nosi s posljedicama rata i svakodnevnim izazovima.

– Nakon rata radio sam deset godina u vojsci. Kad sam otišao u mirovinu, imao sam osjećaj da sam suvišan u društvu. Sport mi je pomogao da se ne prepustim i da ostanem uključen. Svi branitelji nose svoje rane i svoje PTSP-e, samo ih svatko drukčije nosi. Meni je sport broj jedan – da nema toga, bilo bi puno teže – iskreno kaže.

Osim u utrkama, Živković već godinama sudjeluje i na Maratonu lađa na Neretvi, gdje vesla u ekipi Šumarskog društva.

– Svake godine idem s kolegama. Zamišljao sam i jednu ekipu čazmanskih branitelja, ali to traži ozbiljnu logistiku – nabavku lađe, organizaciju treninga, usklađivanje termina. To više nije samo rekreacija, nego poluprofesionalni sport u kojem treba puno odricanja. Ipak, želja postoji, a tko zna, možda jednom i to ostvarimo – dodaje.

Njegova priča pokazuje koliko je važno da branitelji ostanu aktivni i uključeni u društveni život. Memorijalna utrka, koja je i ove godine spojila Čazmu i Štefanje, zato nije samo sportski događaj, nego i podsjetnik na ratne dane, prilika da se mladi upoznaju s poviješću i znak da se tradicija može njegovati i kroz sport.

Upravo kroz takve primjere vidljivo je da sjećanja na Domovinski rat nisu samo povijest, nego i živa priča koju nove generacije nastavljaju na svoj način. Trčanjem, bicikliranjem, okupljanjima i druženjima održava se veza između prošlosti i sadašnjosti.