Antonela i Isidora iz Garešnice među najboljima na eseju iz Hrvatskog jezika

Na ovogodišnjoj državnoj maturi esej iz Hrvatskog jezika pokazao se kao jedan od zahtjevnijih zadataka za velik broj pristupnika – njih čak 3.416 nije ostvarilo dovoljan broj bodova da bi ga prošlo. No, u istoj toj generaciji, njih 185 uspjelo je ostvariti maksimalan broj bodova na eseju. Među njima i dvije učenice Srednje škole “August Šenoa” iz Garešnice, Antonela Kašćel i Isidora Ivančević, koje su za portal Srednja.hr podijelile kako su se pripremale i što smatraju ključnim za dobar esej.

Pisanje eseja kao rezultat višegodišnjeg rada

Antonela Kašćel, danas studentica socijalnog rada, iz Hrvatskog jezika na maturi dobila je četvorku, no esej je bio besprijekoran – bez ijedne greške i s maksimalnim brojem bodova. Kako ističe, za dobar esej nije nužno navesti mnoštvo argumenata.

– Dva dobro postavljena i razrađena argumenta sasvim su dovoljna. Najvažnije je poznavati glavne pojmove koji se pojavljuju u djelu te imati jasnu i čvrstu kompoziciju pisanja, kaže Antonela.

Dodaje kako čitanje svih obveznih djela jest preporučljivo, ali ne i nužno za visoku ocjenu – pod uvjetom da je učenik tijekom sve četiri godine nastave kvalitetno radio i da je temeljito proučio teorijske okvire i sadržaje djela koja se mogu pojaviti na eseju.

– U mojem slučaju, ključna je bila nastava. Profesor Ivan Dugandžić kontinuirano nas je pripremao kroz sve četiri godine. Pred kraj četvrtog razreda pročitala sam ona djela kojih se nisam više jasno sjećala i dodatno sam proučila strukturu eseja. Kod kuće sam si iz svake lektire izdvojila najvažnije pojmove, objašnjava Antonela.

Priprema, čitanje i logično povezivanje

Isidora Ivančević, također učenica Srednje škole “August Šenoa”, danas studentica medicine u Zagrebu, složila se da je tema ovogodišnjeg eseja bila pristupačna.

– Ovogodišnja tema bila je odlična. Mnogi su maturanti strepili da bi mogli dobiti Kiklopa ili Izbor iz pjesama S.S. Kranjčevića, a Prijan Lovro je, po meni, tema koja ne zahtijeva toliko kompleksnu obradu, kaže Isidora.

Srećom, to je djelo pročitala samo dva dana prije eseja, pa joj je sadržaj bio vrlo svjež. Ističe, međutim, kako priprema za esej ne smije biti površna i kako bi svaki gimnazijalac trebao steći temeljno znanje o hrvatskoj i svjetskoj književnosti.

– U eseju nije poanta izmišljati vlastite interpretacije koje se ne temelje na tekstu. Treba se držati zadanog polaznog teksta i povezati ga s djelom u cjelini. Pomaže čitanje u slobodno vrijeme – time se razvija vještina pisanja i proširuje vokabular, kaže Isidora.

Kao jednu od glavnih poteškoća današnjih srednjoškolaca navodi manjak načitanosti, što smatra ozbiljnim ograničenjem pri pisanju eseja. Uz osmijeh citira i savjet profesora: Čitajte što više knjiga, koliko god to bio otrcan savjet – vrijedi.

Antonela i Isidora, danas studentice socijalnog rada i medicine, nekadašnje su učenice Srednje škole “August Šenoa” u Garešnici, i svojim su uspjehom pokazale koliko ta škola može pružiti. Njihovi rezultati na eseju nisu slučajnost, već odraz predanog rada, ozbiljnog pristupa nastavi i podrške profesora koji u svoj posao unose znanje, trud i posvećenost svakom učeniku. Upravo zato šteta je što ove godine nije upisan nijedan razred gimnazije – ne zato što škola ne vrijedi, već zato što joj učenici jednostavno nisu dali priliku. A jasno je da ona to zaslužuje.