Prometni stručnjaci često upozoravaju da retrovizor treba ostati čist i bez predmeta koji mogu ometati vidno polje vozača. Preporuka je jasna: retrovizor služi preglednosti prometa, a vješanje bilo kakvih predmeta – uključujući i krunicu – može biti rizično. No, krunica na retrovizoru nosi i dublju poruku koja nadilazi sigurnosni aspekt. U Glasu Koncila pojašnjavaju stav Crkve o tom običaju.
Za mnoge vjernike krunica na retrovizoru nije samo ukras, nego izraz vjere i povjerenja u Božju zaštitu tijekom vožnje. Takav znak često svjedoči o želji da vožnja prođe bez nezgoda i opasnosti. Međutim, samo postavljanje krunice nije dovoljno – ono traži i svjesno ponašanje u skladu s porukom koju taj vjerski simbol prenosi.
Vozač koji ističe krunicu trebao bi biti uzor drugima, poštovati prometne propise, prometne znakove i druge sudionike u prometu. Time se potvrđuje da vjera nije samo vanjski znak, nego i odgovornost prema zajednici. Krunica bi trebala podsjećati da za volan ne treba sjedati pod utjecajem alkohola, da se ne vozi iznad dopuštene brzine i da se u prometu zadrži pristojnost i strpljenje.
Na koncu, krunica na retrovizoru, kao i svaki drugi vjerski znak, vrijedi onoliko koliko ga potvrđuju djela. Poruka vjere i ljubavi prema bližnjemu očituje se ponajprije u konkretnom ponašanju, a ne samo u simbolima koje nosimo ili izlažemo.
