U programu Super radija gostovao je Željko Ledinski, voćar iz Kovačevca i bivši župan Bjelovarsko-bilogorske županije. Govorio je o ovogodišnjoj proizvodnji trešanja i božura, štetama od mraza, tržišnim okolnostima, nedostatku radne snage, kao i o širem kontekstu stanja u hrvatskoj poljoprivredi. Donosimo najvažnije dijelove razgovora.
Koliko je ovogodišnji mraz utjecao na proizvodnju trešanja i što ste poduzeli da umanjite štetu?
Prve su sorte trešanja stradale. Iako smo grijali nasad “lovcima mraza”, nismo uspjeli sve spasiti. Imali smo puno oštećenja, plodovi su bili sitniji. Samo grijanje plinom koštalo je preko 700 eura. Dodatni je problem bio nabava plina jer dostava kasni, a bez pravovremene organizacije sve dodatno poskupljuje.
Kako se formirala tržišna cijena i jeste li uspjeli prodati veći dio uroda?
Cijenu diktira tržište. Ako se na placu prodaje po 14–15 eura, a mi prodajemo po 10, to opet izgleda skupo. Pred kraj smo spuštali cijenu na 8 eura. U Zagrebu ide i preko 12, kod nas je bila manja. Sezona je sada pri kraju, štand više nemamo, i ostalo je još vrlo malo za isporuku po upitu.
Koliki je pad u odnosu na prethodne godine?
Ove smo godine na oko 30 posto proizvodnje u odnosu na prošle godine. Nešto robe smo plasirali kroz dućane poput Mrkvice i Kauflanda, ali količine su male.
Kako se niske temperature odražavaju na oprašivanje trešanja?
Ako temperature padnu ispod 12 stupnjeva, pčele ne izlaze van i nema oprašivanja. Tada na drvetu dobijete samo listove, bez ploda. Ove godine imali smo takvu situaciju i zbog toga su prve sorte podbacile.
Što je s božurima? Kako su prošli u odnosu na trešnje?
Božur je otporniji, ali i on reagira na mraz. Kad nastupi mraz, biljka deset dana miruje, glavice ostanu manje, a rast stane. Zbog kašnjenja ove godine nismo išli na burzu cvijeća u Amsterdam, nego smo prodali doma – za krizme, pričesti, svadbe. I ta je sezona sada pri kraju.
S obzirom na otežane uvjete proizvodnje, kako danas izgleda distribucija i prodaja?
Zahvaljujući PZ Jabuka, roba ide direktno u centre. Mi ne idemo na tržište kao OPG, nego to rješava zadruga. Na svakom pakiranju piše “OPG Ledinski”, sorta i godina proizvodnje. To nam omogućava plasman i kod trešanja i kod jabuka.
Kako se snalazite s radnom snagom?
Radnika jednostavno nema. Imamo sezonske radnike iz Indije, koji rade kod nas već tri godine. No, kad završe sezonu u hotelima na moru, često se ne vraćaju. Nama trebaju radnici iz poljoprivrednih krajeva, a ne iz turizma. Lani smo imali desetak radnika, ove godine samo dvojicu. To sve govori o količinama i stanju na tržištu rada.
Kakva je situacija s jabukama?
Jabuka je također podbacila. Imat ćemo oko 40–50 posto uroda. Plodova je manje, bit će krupni i morat ćemo ih pobrati ranije da ne prerastu. Radne snage nemamo dovoljno, a i sama kondicija nasada nije idealna.
Smatrate li da poljoprivreda, ovakva kakva jest, ima budućnost?
Ako se ovako nastavi, teško. Površine su sve manje – općina Rovišće imala je 120 hektara voćnjaka, sada je ispod 20. Ljudi ne odustaju jer im se ne da, nego zato što nemaju računicu. Ako nema skladišta, ako nema marketinga i sigurnog otkupa, nema ni motivacije za mlade da uđu u taj posao.
Zašto je hladnjača premještena u Križ, a ne izgrađena u Bjelovaru?
Projekt nije bio adekvatno valoriziran u Bjelovaru i sredstva nisu povučena. U Križu je izgrađena zahvaljujući europskim fondovima. Hladnjača nije samo za voće – koristi se i za povrće, druge proizvode i pakiranje. To je jedini način da preživimo i budemo konkurentni.
Koliko vam je bitna angažiranost obitelji u cijelom procesu?
Cijela je obitelj uključena. Sin i snaha su na terenu, obje kćeri pomažu, a ja sam, kao umirovljenik, najbolji radnik jer me ne treba platiti. To je pravi obiteljski posao, kako i treba biti na OPG-u.
