Nakon što je na međunarodnom natjecanju u Sloveniji osvojila srebrnu nagradu, mlada pijanistica Mirna Lipovec vratila se u Čazmu, a priznanje za uspjeh dijeli i sa svojom mentoricom, profesoricom Anom Sremec. U razgovoru je govorila o predanosti, ljubavi prema glazbi i svakodnevnom trudu koji stoji iza svakog odsviranog tona.
Koliko dugo sviraš klavir i kako je sve počelo?
Klavir sviram odmalena, ali odluka da upišem glazbenu školu došla je spontano. Slušala sam prijatelje kako sviraju i osjetila sam da i ja to želim. U Čazmi se tada moglo birati između tambure i klavira, a meni je klavir odmah bio prvi i jedini izbor.
Vježbaš li puno? Kako usklađuješ to s obavezama u školi?
Vježbam svaki dan, barem četiri sata. Uvijek prvo stavim klavir, pa onda školske obaveze. Ako stignem, sviram i više. To mi nije teret jer volim klavir – zaista mislim da je to jedan od najzahtjevnijih instrumenata. Potrebno je puno vježbe da bi se postigla sigurnost i kvaliteta. Kod kuće imam klavir, naravno, i ukućani podržavaju moju posvećenost – kažu da vole kad sviram.
Imaš li neko posebno djelo koje ti je priraslo srcu?
Ove godine posebno mi je draga skladba Crveni karanfil Dore Pejačević. Osim što je tehnički izazovna, nosi i snažnu emocionalnu priču koju volim prenijeti kroz izvedbu.
Pohađaš glazbenu školu, ali i srednju školu u Bjelovaru. Kako to sve uspijevaš uskladiti?
Upisala sam Ekonomsko-birotehničku školu u Bjelovaru, smjer upravni referent, i tamo imam opće predmete. Nije lako sve uskladiti, ali profesori imaju razumijevanja, osobito moja razrednica Josipa Klemić koja me podržava i motivira. Bez takve podrške bilo bi puno teže.
Tvoja profesorica klavira zasigurno ima značajnu ulogu u tvojem glazbenom razvoju. Kako bi je opisala i što bi izdvojila kao najvažnije u vašem zajedničkom radu?
Profesorica Ana Sremec došla mi je kao stalna mentorica u petom razredu, iako mi je ranije kratko predavala. Kad se vratila s porodiljnog dopusta, počela me intenzivnije pripremati i poticala me da sudjelujem na natjecanjima. Tada je sve postalo ozbiljnije – uz nju sam napredovala i sviranje mi je postalo više od hobija.
Vratila si se iz Slovenije s nagradom. Možeš li reći nešto više o tom natjecanju?
Bila sam na natjecanju Koroška klavirska tekma u Sloveniji, koje se održava u mjestu Radlje ob Dravi. Konkurencija je bila jaka, ali to mi je dodatna motivacija. Drago mi je da sam osvojila srebro i što sam imala priliku predstaviti se u takvom okruženju. Tamo sam srela i neke prijateljice koje također sviraju, ali njih ne doživljavam kao konkurenciju – podržavamo se međusobno i volim ih slušati.
Na kojim si još natjecanjima sudjelovala?
Sudjelovala sam na nekoliko natjecanja, ali posebno bih izdvojila ovogodišnje HDGPP natjecanje u regiji Sjever, gdje sam osvojila drugu nagradu, te prošlogodišnje Međunarodno natjecanje mladih klavirista u Kastvu, na kojem sam osvojila prvu nagradu. Svako natjecanje mi je novo iskustvo i prilika za učenje.
Koliko se dodatno pripremaš za natjecanja uz svakodnevno vježbanje?
Tijekom priprema za natjecanja dodatno pojačam vježbanje, ali ono što je još važnije je mentalna priprema. Zamišljam samu sebe na pozornici, prolazim note u glavi i pokušavam gledati na sve to kao na nastup, a ne kao natjecanje. Trema je uvijek prisutna, ali učim kako se nositi s njom.
Koji su ti planovi za budućnost?
Najveći cilj mi je upisati Muzičku akademiju. To je ono što me najviše motivira i na čemu želim raditi sljedećih godina. Glazba mi je puno više od hobija – ona je moj životni poziv. (Vesna Ruklić)
Objava teksta sufinancirana je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija
