Kada jedan partner ostvaruje prihode, a drugi preuzima brigu o kućanstvu i djeci, često se otvara pitanje: ima li osoba koja po dogovoru ostaje kod kuće pravo na vlastiti novac? Odgovor se nalazi na spoju pravnih normi i svakodnevne prakse.
Ako jedan partner odlazi na posao, a drugi preuzima odgovornost za vođenje kućanstva i skrb o djeci, riječ je o raspodjeli uloga koja se temelji na zajedničkom dogovoru. Oba partnera time doprinose funkcioniranju obitelji, iako se njihov doprinos iskazuje na različite načine. Obiteljsko pravo prepoznaje kućni rad kao vrijednost – premda on nije plaćen, njegova važnost nije sporna.
U tom kontekstu, osoba koja obavlja neplaćeni kućni rad ima pravo na osobni novčani iznos – ne za kućne potrepštine, već za vlastite potrebe. Kako navodi njemačko osiguranje ERGO, taj se novac može trošiti slobodno, primjerice na odlazak frizeru, kupovinu odjeće ili druženje s prijateljima – bez potrebe za opravdavanjem ili traženjem dopuštenja- prenosi Fenix.
Sve se vodi kao dio tzv. “obiteljskog uzdržavanja”, koji uključuje puno više od hrane i režija – i osiguranja, godišnje odmore, slobodne aktivnosti, pa i džeparac. Važno je da nije riječ o dobroj volji, već o zakonskoj obvezi.
Prema presudama njemačkog Saveznog vrhovnog suda, džeparac se računa iz ukupnog neto prihoda, najčešće u iznosu od 5 do 7 posto od “očišćenog” neto dohotka, piše finanzen.net. Koliko će to konkretno biti, ovisi o visini prihoda, veličini obitelji i drugim troškovima. Ako prihod jedva pokriva osnovne potrebe, pravo na džeparac može izostati – zbog ekonomske (ne)sposobnosti.
Pojmovi “džeparac” i “kućni budžet” često se poistovjećuju, no zapravo imaju različitu namjenu – kako pojašnjava njemačko osiguranje ERGO.
Kućni budžet odnosi se na zajedničke troškove domaćinstva, poput hrane, sredstava za čišćenje, dječje odjeće i sličnih osnovnih potreba obitelji.
S druge strane, džeparac predstavlja osobni novac namijenjen individualnim potrebama i željama – kao što su hobiji, druženja, kupovina odjeće ili sitna osobna zadovoljstva. Taj novac nije namijenjen vođenju kućanstva, već omogućava financijsku neovisnost i slobodu izbora u okviru obiteljskog dogovora.
Dok se kućni budžet kontrolira i vodi transparentno, džeparac je stvar privatnosti. Onaj tko ga prima, odlučuje sam kako ga troši. Partner nema pravo u to se miješati.
Ukoliko dođe do razdvajanja, prestaje i pravo na džeparac. Tada se – ovisno o slučaju – može ostvariti pravo na razdvojeni uzdržaj ili kasnije uzdržavanje bivšeg supružnika, koje bi trebalo pokriti ukupne troškove onog koji ne zarađuje, navodi finanzen.net – prenosi Fenix.
