Uskrs je najvažniji blagdan kršćanskog kalendara, dan kada vjernici slave Isusovo uskrsnuće – trenutak koji simbolizira pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom.
Nakon što je trpio, bio razapet i položen u grob, prema vjerovanju, Isus je treći dan uskrsnuo. Taj događaj temelj je kršćanske vjere, a sam blagdan Uskrsa prožet je dubokom duhovnošću, snažnom simbolikom te bogatstvom narodnih običaja.
Tjedan prije Uskrsa, poznat kao Veliki tjedan, obilježava se posebnim obredima. Na Veliki četvrtak vjernici se prisjećaju Isusove Posljednje večere, dok Veliki petak podsjeća na njegovu muku i smrt na križu.
Velika subota donosi tišinu i iščekivanje, sve do uskrsnog jutra kada crkvena zvona ponovno zvone u znak radosti i slavljenja Kristovog uskrsnuća.
Uskrs sa sobom nosi i bogatstvo simbola. Križ kao središnji simbol vjere, svijeća koja donosi svjetlo u tamu, ljiljan i ostalo proljetno cvijeće koje simbolizira čistoću i novi život.
Janje, koje dolazi na svijet u proljeće, simbolizira Isusa kao Dobrog pastira, a zečevi, povezani s proljetnom plodnošću, također su postali sastavni dio uskrsne ikonografije. I naravno, pisanice – ukrašena jaja – neizostavni su dio svakog uskrsnog stola.
No, povijest pisanica seže daleko izvan kršćanskih okvira. Jaja su od davnina simbolizirala novi život.
Ukrašena jaja pronađena su još u pretpovijesnim grobovima, a u zoroastrizmu – jednoj od najstarijih monoteističkih religija – jaja su se ukrašavala u čast proljetnog blagdana Nowruz. U starom Egiptu vjerovalo se da život potječe iz jajeta, dok je sveti Augustin izlazak pileta iz ljuske opisivao kao simbol Isusova uskrsnuća.
Zanimljivo je da naziv blagdana “Easter” u engleskom jeziku dolazi od imena poganske božice plodnosti Eostre, koju su prikazivali sa zecom i jajetom – simbolima života i obnove.
Čokoladna jaja prvi put su proizvedena u 19. stoljeću u Engleskoj, a čokoladni zečići potječu iz Njemačke. Ipak, nisu svi oduševljeni ovom tradicijom – u Australiji, primjerice, čokoladni zečevi su nepopularni jer su zečevi u toj zemlji poznati kao štetnici.
U Hrvatskoj, Uskrs se slavi kroz bogatu kulinarsku i obiteljsku tradiciju. Na Veliku subotu ili uskrsno jutro, vjernici nose košare s hranom u crkvu na blagoslov.
Na uskrsnom stolu često se nađu kuhana ili pečena šunka, domaći kruh, mladi luk, hren, pisanice, razne slastice poput pince, sirnice i kuglofa. Uz tradicionalna jela, uskrs je i vrijeme igara – najpoznatija je igra tucanja pisanicama gdje pobjeđuje onaj čije jaje ostane čitavo nakon više rundi udaranja.
Zanimljiv običaj poznat u sjevernim dijelovima Hrvatske, osobito u Prigorju i Zagorju, je pohod raspetnika ili križičara. Nakon uskrsnih slavlja, skupina vjernika predvođena osobom koja nosi raspelo, uz bubnjeve i pjesmu obilazi sela, nudi raspelo ukućanima na cjelivanje te prikuplja darove. Prvi zapisi o ovome potječu još iz 1664. godine.
Uskrs je tako više od blagdana – to je spoj vjere, povijesti, kulture i običaja koji se prenose generacijama. Bilo kroz tišinu crkve, šarenilo pisanica ili miris uskrsnog ručka, njegova poruka ostaje jasna: život uvijek pronalazi svoj put.
