Brzi uspjeh modnog giganta Sheina snažno je utjecao na ekonomski procvat malih sela u predgrađima Guangzhoua, koja su zbog toga dobila nadimak “Shein sela”. Međutim, ta su vremena sada iza njih – Shein sve više premješta svoju proizvodnju iz Kine u Vijetnam, što ostavlja lokalne proizvođače u neizvjesnosti.
Vlasnik jedne od tvornica, gospodin Li, koji proizvodi odjeću za domaće i strano tržište još od 2006., surađuje sa Sheinom posljednjih pet godina. Kaže kako su narudžbe ove godine pale za 50% jer se proizvodnja seli u Vijetnam. “Utjecaj je jasan”, izjavio je. “Carinske prepreke ne nestaju, a ne znamo što nas čeka.”
Shein je izgradio poslovni model temeljen na niskim cijenama i brzoj isporuci, koristeći prednosti američkih carinskih pravila koja dopuštaju ulazak paketa bez plaćanja carine. Zahvaljujući učinkovitoj proizvodnji u kineskim selima, Shein je godišnje prodavao odjeću u vrijednosti većoj od 30 milijardi dolara, a tvornice su u rekordnom roku reagirale na online narudžbe trendovskih artikala.
Ipak, posljednji posjet novinara Reutersa nekima od tih sela u okrugu Panyu otkriva tmurno raspoloženje. Vlasnici triju tvornica i više lokalnih dobavljača potvrđuju pad narudžbi i krivca vide u selidbi proizvodnje prema Vijetnamu.
Kineski proizvođači sve se više suočavaju s visokim carinama – i do 145% – te mogućim ukidanjem olakšica za male pošiljke, što izaziva zabrinutost oko dugoročne održivosti poslovanja.
Gospodin Hu, 56-godišnji dobavljač i vlasnik tvornice, potvrđuje kako je u zadnje dvije godine e-trgovina doživjela procvat kakav ranije nije postojao u Kini. “Sve je to omogućio Xu Yangtian”, rekao je misleći na osnivača Sheina, kinesko-singapurskog poduzetnika.
Unatoč promjenama, Shein nastavlja ulagati u Kinu. Tvrtka ulaže oko 10 milijardi juana (1,37 milijardi dolara) u industrijske projekte, uključujući logistički centar u Guangzhouu vrijedan 500 milijuna dolara. Ipak, vlasnici tvornica kažu kako im je Shein izravno ili putem partnera dao do znanja da premještanje proizvodnje u Vijetnam postaje prioritet, uz obećanja o minimalnim narudžbama i dužim rokovima isporuke.
Hu navodi kako je Shein već od kineske Nove godine tražio od vodećih dobavljača da razmotre otvaranje pogona u Vijetnamu. Ipak, njegova tvrtka, koja zapošljava stotinjak radnika i proizvodi do 300.000 komada mjesečno u vrhuncima, smatra se premalom za takvu inicijativu.
Premještanje proizvodnje u Vijetnam moglo bi Sheinu omogućiti zadržavanje konkurentskih cijena i pristup tržištu SAD-a bez visokih carina, no još uvijek nije jasno hoće li američka pravila “de minimis” vrijediti i za robu iz Vijetnama. Osim toga, taj potez nosi velike troškove i logističke izazove.
Za Lija, premještanje u Vijetnam zasad nije opcija. Smatra da je produktivnost ondje znatno niža – dok u Kini može proizvesti 1000 komada dnevno, u Vijetnamu bi to trajalo i do mjesec dana. Iako se planira više okrenuti domaćem tržištu, kaže da su mnogi njegovi kolege pred teškim izborom: “Ili sele pogone u Vijetnam, ili zatvaraju tvrtke.”
