Znanstvenici su već desetljećima fascinirani neobičnim fenomenom koji podsjeća na otkucaje srca – ritmični seizmički signal koji se ponavlja svakih 26 sekundi. Iako je ovaj prirodni puls poznat već dugi niz godina, njegovo podrijetlo i dalje ostaje nepoznanica.
Ovaj redoviti impuls, znatno sporiji od otkucaja ljudskog srca, prvi je primijetio geolog Jack Oliver 1960-ih godina. On je tada pretpostavio da potresi slabog intenziteta dolaze iz područja južnog ili ekvatorijalnog dijela Atlantskog oceana. Ipak, tadašnja tehnologija nije omogućavala preciznija mjerenja, pa Oliver nije mogao detaljno proučiti pojavu.
Mnogo godina kasnije, seizmolog Mike Ritzwoller sa Sveučilišta Colorado i njegov tim ponovno su zabilježili iste signale. U razgovoru za Discover Magazine, Ritzwoller je istaknuo kako je njihova istraživačka prednost bila u naprednijim digitalnim instrumentima, dok je Oliver radio s papirnatim zapisima.
Od tada brojni seizmolozi pokušavaju rasvijetliti uzrok ove pojave, poznate i kao mikroseizmi. Jedan od istraživača, Garrett Euler, 2013. godine iznio je teoriju da je izvor impulsa područje u Gvinejskom zaljevu poznato kao Bight of Bonny. Euler smatra da seizmičke impulse izazivaju oceanski valovi koji, udarajući o kontinentalnu policu, uzrokuju deformacije morskog dna koje se potom šire kao seizmički valovi.
S druge strane, kineski znanstvenik Yingjie Xia iz Wuhana ponudio je alternativno objašnjenje. Prema njegovim istraživanjima, uzrok ne bi trebali biti valovi, već vulkanska aktivnost – i to u blizini vulkana na otoku São Tomé, također u Bight of Bonny regiji. Xia navodi i sličan slučaj mikroseizama izazvanih vulkanom Aso u Japanu.
Unatoč različitim teorijama, točan uzrok i dalje nije utvrđen. Jedan od razloga za to je što znanstvenici ovu pojavu ne smatraju prioritetnom u seizmološkim istraživanjima. Kako je izjavio Doug Wines za Discover Magazine, znanstvena zajednica uglavnom se usredotočuje na dublje razumijevanje Zemljine unutarnje strukture, dok ovakvi fenomeni ostaju izvan glavnog fokusa.
No, Ritzwoller vjeruje da će buduće generacije istraživača možda jednog dana riješiti ovu zagonetku i napokon objasniti ritam koji podsjeća na Zemljino “srce”.
