Kroz povijest su se razvijale razne metode mučenja, bilo radi kažnjavanja, prisiljavanja na priznanja ili zastrašivanja. Dok su u nekim kulturama korištene brutalne fizičke tehnike poput brončanog bika u staroj Grčkoj ili rastezala u Europi, iranske vlasti početkom 2000-ih primijenile su metodu koja ne ostavlja fizičke tragove, ali duboko utječe na psihu – takozvanu “bijelu torturu”.
Kako izgleda bijela tortura?
Ovu zastrašujuću tehniku koristila je Iranska revolucionarna garda kako bi suzbila političke reforme. Zatvorenici su bili smješteni u samice koje su bile potpuno bijele – od zidova, poda i stropa do njihove odjeće i tanjura na kojima su im servirali nezačinjenu rižu. Čak su i svjetla bila postavljena tako da ne stvaraju sjene, dok je cijeli prostor bio zvučno izoliran. Stražari su nosili obuću s mekanim potplatima kako bi eliminirali bilo kakav zvuk, stvarajući osjećaj potpune tišine i izolacije.
Posljedice na zatvorenike
Ova metoda imala je ozbiljne psihološke posljedice. Zatvorenici, od kojih su mnogi bili novinari, prolazili su kroz duboku depersonalizaciju, halucinacije i psihičke slomove. Cilj je bio da pod ovim pritiskom priznaju svoja politička uvjerenja ili potpišu izjave koje su vlasti tražile.
Jedan od najpoznatijih zatočenika bio je Amir Fakhravar, bivši student medicine, koji je proveo osam mjeseci u “tajnoj” ćeliji zatvora Evin. U kasnijem svjedočanstvu iz 2008. godine opisao je iskustvo:
“Nismo vidjeli nikakvu boju, sve je bilo bijelo – zidovi, pod, odjeća, čak i hrana. Nismo mogli čuti nikakve zvukove. Nakon nekoliko mjeseci nisam se mogao sjetiti lica svojih roditelja. Kada sam konačno izašao, više nisam bio isti čovjek.”
Zatvorenicima je bilo zabranjeno komunicirati s drugima, a čak i za odlazak na WC morali su ostaviti bijeli papirić ispod vrata kako bi privukli pažnju čuvara.
Cilj bijele torture
Prema izvješću Amnesty Internationala, bijela tortura nije samo oblik kažnjavanja već način sustavnog širenja straha među iranskim stanovništvom. Fakhravar, koji je prvi put uhićen s 17 godina zbog kritike režima, vjerovao je da je cilj vlasti bio izazvati masovnu poslušnost kroz teror.
Slučajevi bijele torture nisu zabilježeni samo u Iranu, već i u drugim dijelovima svijeta, uključujući Ameriku i Venezuelu. Ova metoda, iako ne ostavlja fizičke ozljede, ostavlja duboke psihološke rane koje mnogi zatočenici nikada ne uspiju u potpunosti prebroditi.
