Prije dvije godine dogodila se tragedija u srpskoj Osnovnoj školi “Ribnikar” gdje je učenik očevim pištoljem usmrtio devetero školskih kolega i zaštitara, a ranio još petero učenika i nastavnicu povijesti. Tema koja nas je sve zatekla nespremne, jer smo dotad bili gotovo uvjereni da su takve situacije nešto što se događa negdje drugdje, na zapadu. I tih dana, tjedana, mjeseci, dok su svi raspravljali o uzrocima i posljedicama, krivcima i odgovornostima, jedino što je stalno prolazilo kroz misli bilo je da bi bilo krajnje nepoželjno da se u bliskoj budućnosti na domaćoj televiziji pojavi serija koja obrađuje tu temu..
Takva serija nije bila poželjna ni kao dio državnog projekta, ni kao uradak nezavisnih produkcija. Postojala je sumnja da među domaćim autorima nema dovoljno iskusnih koji bi znali kvalitetno obraditi tako osjetljivu temu. Uz to, malo tko bi želio gledati dijete-glumca kako se nespretno pokušava snaći u ulozi prepuštenoj nesigurnom scenariju i kaotičnim idejama redatelja.
A onda se pojavila britanska serija Adolescence i svojom je izvrsnošću još jednom potvrdila sve te sumnje — ne želimo gledati domaću verziju serije na temu tragedije u Ribnikaru. BBC je tu seriju napravio kako treba.
Postoji li kod nas inačica britanske poslovice “It takes a village to raise a child”? Upravo tu misao Stephen Graham, jedan od kreatora i glavni glumac serije, često je ponavljao tijekom promocije serije i upravo ona najbolje sažima ono što se kroz četiri epizode vidi u Adolescence.
Sam naziv serije vjerojatno vam neće odmah privući pažnju ni natjerati vas da pritisnete “play” i odvojite nešto više od četiri sata svog vremena. Ni tematika nije nešto što biste pustili kao laganu večernju zabavu, kao što ste možda navikli na Netflixu.
Radnja nas odmah uvodi u priču — policija hapsi dječaka koji je optužen za ubojstvo vršnjakinje. Sve to pratimo u stvarnom vremenu, zajedno s članovima njegove obitelji, dok policija odvodi 13-godišnjeg Jamieja (Owen Cooper), optuženog da je nožem izbo svoju školsku prijateljicu. Unatoč svemu, Jamie stalno ponavlja da nije kriv. Ubrzo saznajemo da su svi dokazi protiv njega, pa čak i da postoji snimka cijelog događaja. Ipak, Jamie i dalje tvrdi da nije počinio zločin.
Ovo nije klasični triler s pitanjem “Tko je ubojica?” Ovo je drama koja nastoji odgovoriti na pitanje — Zašto? Kroz četiri epizode pratimo uhićenje, policijsku posjetu školi, psihološko ispitivanje Jamieja te konačno obitelj koja se pokušava nositi s posljedicama tragedije. Posebnost serije je u tome što su sve četiri epizode snimljene u jednom kadru. Iako se danas često koristi raznim trikovima kako bi se postigao takav dojam, autori tvrde da su sve scene zaista snimljene u jednom pokušaju, bez ikakvih rezova. Ova tehnika dodatno pojačava napetost i daje glumcima priliku da se potpuno izraze.
Serija se pita tko je odgovoran za to što je jedno dijete posegnulo za hladnim oružjem i ozlijedilo prijateljicu pa čak i daje odgovore. Pokazuje kako na dijete utječe okolina iz koje dolazi, koliko genetika može igrati ulogu, što čine škola i nastavnici, ali i vršnjaci, prijatelji i nasilnici. Ipak, kao ključni čimbenik ističe se internet i mediji — golema masa informacija koja može oblikovati djecu dok roditelji misle da uče ili spavaju.
Adolescence je kompleksna serija koja se ne zadovoljava jednostavnim zaključcima i fokusira se na prikaz muškog bijesa koji nije nastao dolaskom interneta — on postoji oduvijek. Dječaci koji su ga vidjeli kod svojih očeva i djedova možda su ga prepoznali i ponovili ono što su naučili promatrajući ih. Kombinacija tog bijesa i toksičnih poruka modernih “gurua” o tome kako mladići zaslužuju sve što im se nudi (ili ne nudi) vodi do tragičnih posljedica. Serija uspješno bilježi taj trenutak u kojem se sve preklapa i postaje eksplozivno.
Mali Owen Cooper briljira u svojoj prvoj ulozi. Njegov prvi glumački zadatak bila je treća epizoda u kojoj gotovo cijelo vrijeme provodi sam u prostoriji za ispitivanje s psihologinjom. U toj dugoj sceni uspijeva prenijeti složenost svog lika — Jamie je istovremeno uplašeno dijete i manipulativni mladić koji je prebrzo odrastao pod utjecajem interneta i foruma koji su mu oblikovali pogled na svijet. Ako je ovo njegov prvi glumački nastup, jasno je da mu se u budućnosti smiješi blistava karijera.
Unatoč Cooperovoj izvrsnoj izvedbi, serija u najvećoj mjeri pripada Stephenu Grahamu, jednom od najboljih glumaca današnjice. Graham je često tumačio grubijane, marginalce i policajce s upitnim moralnim kompasom. No, u ovoj ulozi pokazuje koliko uvjerljivo može prenijeti emocije. Njegova izvedba oca koji nosi bijes, krivnju i tugu ističe se u posljednjoj epizodi, kada napokon shvaća koliki je njegov udio u tragediji, ali i da nije isključivo on kriv. Iako je Graham već poznat i cijenjen u Britaniji, vjeruje se da će ga upravo Adolescence učiniti prepoznatljivim i voljenim širom svijeta — što itekako zaslužuje.
Na kraju, Adolescence je hrabra serija koja nije samo dotaknula nekoliko “važnih” tema kako bi osigurala popularnost na društvenim mrežama. Ova serija hrabro i iskreno pokušava doći do odgovora i ponuditi rješenje. Rješenje koje je možda bolno i nepopularno, ali ono koje možemo prihvatiti kao nužno — što, složit će se mnogi, nije čest slučaj ni u djelima koja se bave znatno lakšim temama.
