Pedeset godina braka nije samo kalendarski jubilej, već dokaz trajne ljubavi, međusobnog poštovanja i zajednički proživljenih trenutaka, onih sretnih, ali i onih ispunjenih izazovima. Kroz pet desetljeća, supružnici zajedno grade dom, obitelj i uspomene, postajući jedan drugome oslonac u svim životnim situacijama. Takav značajan jubilej zaslužuje posebno priznanje i proslavu, a upravo je takav događaj upriličen u Čazmi.
Matica umirovljenika Čazme i Grad Čazma organizirali su svečanu proslavu za osam bračnih parova koji su prije 50 i više godina stupili u brak. Svečanost je održana u Čazmi, a slavljenicima su se pridružili brojni umirovljenici iz Čazme, Križa, Štefanja i Dubrave.
Prema podacima Matičnog ureda u Čazmi, 1974. godine s područja Grada Čazme vjenčano je 15 parova. Od njih, šest je ove godine proslavilo 50 godina braka: Kata i Đuro Vunić iz Grabovnice, Jasenka i Josip Šepka iz Dereze, Sonja i Dubravko Lokovečki, Nada i Ivan Car, Kata i Ivan Pugar te Marija i Marijan Vunić iz Čazme. Također, 55 godina zajedničkog života obilježili su Ljerka i Franjo Milčić te Marija i Tomo Glas iz Pobjenika.
Gradonačelnik Čazme Dinko Pirak čestitao je slavljenicima naglasivši kako pola stoljeća braka nije samo broj, već simbol ljubavi, uzajamnog poštovanja i podrške.
– Pedeset godina zajedničkog života priča je o ljubavi, strpljenju, razumijevanju i bezbrojnim trenucima sreće koje dijele dvoje ljudi – rekao je Pirak.
Predsjednik Matice umirovljenika Čazme Franjo Jagatić istaknuo je kako je ova tradicija važna jer mladim generacijama pokazuje što je dugovječan brak.
– Već godinama u veljači organiziramo ovu svečanost kako bismo odali priznanje bračnim parovima koji su doživjeli 50 i više godina zajedničkog života te kako bi prenijeli svoja iskustva mlađima. Nastavit ćemo s ovom tradicijom i iduće godine – rekao je Jagatić.
Kata i Đuro Vunić iz Grabovnice primjer su kako se istinska povezanost ne mjeri brojem godina, već trenucima proživljenim u zajedništvu, uz međusobno razumijevanje i podršku.
Njihova priča započela je u Čazmi, gdje je Kata stigla u potrazi za poslom. Đuro ju je prvi put ugledao dok je prolazila ulicom i već tada, šaleći se s prijateljima, izjavio da će ona biti njegova supruga. Ubrzo su se upoznali na poslu, gdje je Kata radila u drvnoj industriji.
– Prije nego što sam dospjela na pilanu, on me već primijetio. Radio je u drvnoj industriji i polako smo se počeli družiti. Prvi izlasci bili su odlazak u kino, na sladoled, šetnje – prisjeća se Kata.
Veza je postajala ozbiljnija, a Đuro ju je zaprosio u srpnju 1974. godine. Vjenčali su se 23. studenog iste godine. Svadba je bila skromna, u krugu obitelji i prijatelja, s 30-ak uzvanika i tradicionalnim običajima.
– Bilo je veselo, imali smo harmonikaša, a nakon svadbe održali smo i običaj umivanja na bunaru. Takvi su bili običaji, sve se radilo s puno radosti – kaže Kata.
Tijekom godina zajedno su izgradili dom, podigli djecu i dočekali unuke i praunuke. Na pitanje o tajni dugovječnog braka, Kata odgovara jednostavno.
– Ljubav, međusobno poštovanje i dogovor. Nikada nismo donosili važne odluke jedno bez drugoga. Ako dođe do nesuglasica, to se rješava unutar kuće, nikada izvan nje. Poštivanje i razumijevanje su najvažniji.
Zlatni pir proslavili i uz večeru u obiteljskom krugu. Kata je izrazila zahvalnost Matici umirovljenika na pozivu te naglasila kako im je posebno drago što ih je gradonačelnik Čazme Dinko Pirak osobno posjetio i uputio čestitke.
– Lijepo je kada se netko sjeti i obilježi ovakve trenutke. Na večeri smo dobili prigodne poklone, ruže za žene, butelje vina za muškarce. Sve je bilo lijepo organizirano – dodaje Kata.
Vrijeme brzo prolazi, a pedeset zajedničkih godina čini se kao treptaj oka. Kata i Đuro su kroz sve godine ostali jedno drugome oslonac, svjedočeći da istinska ljubav ne poznaje vrijeme.
Kako je protekla svečanost, možete pogledati u fotogaleriji koju je zabilježio Davor Kirin.
