Četvrti prosinca obilježava se blagdan Svete Barbare, jedne od adventskih svetica koja najavljuje Božić. Sveta Barbara ujedno je i jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji te zaštitnica vatrogasaca, rudara i onih koji se mole za dobru smrt. Seljaci joj se obraćaju za zaštitu od nevremena, groma i vatre, dok su je u ratnim vremenima zazivali i artiljerci. Njezina povezanost s ovim zanimanjima i situacijama proizlazi iz priča o njezinom životu, premda je o njemu malo pouzdanih podataka. Unatoč tome, pučka legenda o Svetoj Barbari snažno odjekuje u kršćanskoj tradiciji.
Prema legendi, Barbara je bila kći Dioskorusa, bogatog trgovca i plemića iz Nikomedije u Maloj Aziji. Njena ljepota, inteligencija i obrazovanje učinili su je očevim ponosom, ali i razlogom njegove pretjerane zaštitničke brige. Želeći je udati za bogatog prosca, zatvorio ju je u toranj s dva prozora prije nego što je otišao na dulje putovanje. Po povratku, zatekao je toranj s tri prozora i križem na pragu – simbolima kršćanske vjere koju je Barbara potajno prihvatila. Tri prozora predstavljala su Svetu Trojstvo, dok je križ simbolizirao otkupljenje.
Kad je priznala svoju vjeru, otac je pobjesnio i pokušao ju ubiti. Barbara je pobjegla u planine, ali ju je izdao pastir. Zarobljena je, mučena i na kraju osuđena na smrt. Prema legendi, njen otac osobno joj je odrubio glavu, no ubrzo nakon toga poginula ga je munja. Barbara je svojom mučeničkom smrću postala simbol nepokolebljive vjere koja nadahnjuje i danas.
Blagdan Svete Barbare obilježen je i brojnim običajima. U nekim krajevima na tanjurić se sije božićna pšenica koja do Božića zazeleni, simbolizirajući plodnost i život. U zemljama njemačkog govornog područja odrezuje se grančica trešnje, stavlja u vodu i na toplo kako bi procvjetala do Božića, što Svetu Barbaru čini simbolom proljeća usred zime.
