Danas je Dušni dan, dan kada se vjernici prisjećaju i mole za duše svojih preminulih bližnjih. Nakon Svih svetih, kada se odaje počast svecima i blaženima, ovaj dan posvećen je onima koji više nisu s nama, ali ostaju prisutni u našim mislima i molitvama.
Dušni dan, koji se obilježava 2. studenoga, ima dugu povijest koja seže do ranog srednjeg vijeka. Nastao je kao poseban dan molitve za pokojne koji još nisu postigli potpuno otkupljenje i koji, prema kršćanskoj tradiciji, čekaju ulazak u raj. Prvi put ga je službeno ustanovio opat Sveti Odilo iz Clunyja 998. godine, kada je započeo običaj molitve za sve duše u purgatoriju (čistilištu) kako bi im se pomoglo na putu prema spasenju.
Postupno se ovaj običaj proširio diljem Europe, postajući važan dan u liturgijskom kalendaru Katoličke crkve. Vjernici su vjerovali da svojim molitvama i djelima milosrđa mogu pomoći dušama u čistilištu da dosegnu nebeski mir. Danas se Dušni dan obilježava u mnogim kršćanskim zajednicama, a njegovo značenje i dalje je povezano s idejom suosjećanja, sjećanja i duhovne povezanosti sa svima koji su preminuli.
U katoličkoj tradiciji, ovaj dan često prati mise za pokojne, posebne molitve i obilasci groblja gdje se pale svijeće i ostavlja cvijeće kao simbol ljubavi i sjećanja. U mnogim kulturama, običaji vezani uz Dušni dan naglašavaju važnost obitelji i zajedništva te se prenose kroz generacije kao izraz poštovanja prema precima i svima koji su nas napustili. Dušni dan podsjeća na prolaznost života, ali i na trajnu vezu koja ostaje između živih i preminulih.
