Matko Antolčić, umjetnik iz Čazme, odlučio je 2022. godine krenuti u poduzetničke vode otvaranjem obrta pod nazivom Atelje Antolčić. Njegova specijalizacija nije usmjerena na komercijalnu proizvodnju umjetničkih djela, već na podučavanje crtanja i slikanja, te rad s različitim uzrastima i talentima. Ova odluka dolazi nakon višegodišnjeg rada u školstvu, kao i osobnog umjetničkog stvaralaštva. Atelje predstavlja spoj njegovog obrazovanja, iskustva i strasti prema umjetnosti, no izazov leži u činjenici da obrt djeluje u relativno maloj sredini kao što je Čazma.
Umjetnički put i obrazovanje
Antolčićeva ljubav prema umjetnosti započela je još u djetinjstvu, no pravi smjer pronašao je tijekom školovanja u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, gdje je prvi put ozbiljnije krenuo razvijati svoje talente. Kako kaže, roditelji i nastavnica likovnog iz osnovne škole prepoznali su njegov potencijal i usmjerili ga prema umjetničkom obrazovanju.
– To je škola gdje sam prvi put ušao u svijet likovnosti i upoznao razne tehnike, te sam zapravo razvio svoj talent i završio grafički smjer, objašnjava Antolčić.
Nakon završetka srednje škole, prirodan slijed bio je upis na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje se odlučio isto tako za grafički smjer.
– Akademija je teška za upisati, ali kad jednom uđeš, ide svojim tokom, prisjeća se. Naglašava koliko mu je to razdoblje bilo bitno za daljnji profesionalni razvoj, iako sada, s odmakom vremena, osjeća da je mogao iskoristiti još više mogućnosti koje su mu bile na raspolaganju.

Od školskog sustava do privatnog poduzetništva
Po završetku akademije, Antolčić je vrlo brzo pronašao posao u lokalnom muzeju u Čazmi kroz program stručnog osposobljavanja. Nakon toga, nekoliko godina je radio u osnovnim i srednjim školama kao zamjena za nastavnike likovne kulture, ali i u privatnim školama slikanja u Zagrebu i Bjelovaru. Upravo tada se rodila ideja o pokretanju vlastitog ateljea.
– Nakon rada u školama, shvatio sam da program ne omogućuje darovitim učenicima da u potpunosti izraze svoj potencijal. Programi su kratki, satnica minimalna, a učenici nemaju dovoljno vremena za dublje istraživanje i razvoj svojih vještina, objašnjava Antolčić.
Atelje Antolčić otvorio je kako bi učenicima omogućio dublje i detaljnije bavljenje umjetnošću, izvan okvira školskog sustava. U početku je, kako priznaje, bio nesiguran jer nije znao kako će lokalna zajednica prihvatiti ovu inicijativu. No, njegovo prethodno iskustvo rada s djecom i odraslima, te prepoznatljivost u lokalnoj zajednici, pomoglo mu je da privuče prve polaznike.
– Zahvaljujući radu u školi, već sam imao kontakt s mnogim roditeljima i djecom, tako da nisam morao krenuti od nule, ističe.

Otvaranje obrta i prvi izazovi
Sam proces otvaranja obrta nije bio previše kompliciran, kako navodi Antolčić, iako je zahtijevao određeni trud i vrijeme.
– Sama papirologija trajala je oko mjesec dana, no većinu sam uspio riješiti samostalno. Zanimljivo je da nisam koristio nikakve poticaje s državne razine, iako su bili dostupni putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ističe. U financiranje projekta uložio je vlastitu ušteđevinu, a prostor je dobio od sugrađanke Ane Bradić, koja je pomogla u uređenju prostora u kojem se atelje nalazi.
Prostor je prilagođen za radionice slikanja i crtanja, a oprema nije predstavljala prevelik financijski izazov, s obzirom na to da je već posjedovao dio materijala.
– Nisam htio ulaziti u kredite ili poticaje dok nisam bio siguran kako će se posao razvijati. Dvije i pol godine kasnije, mogu reći da sam zadovoljan smjerom kojim se sve razvija, kaže Antolčić.
Rad s polaznicima i program škole
Atelje Antolčić nudi tečajeve za sve uzraste, od djece do odraslih, a posebno je usmjeren na individualni pristup svakom polazniku.
– Svaki polaznik bira vlastite motive koje želi crtati ili slikati, a prolazimo kroz sve tehnike crtanja i slikanja, ovisno o dobi i interesima polaznika, objašnjava. Radionice su prilagođene individualnim potrebama, a rad se temelji na promatranju, što, prema Antolčiću, omogućava najbolje učenje crtanja.
Kroz dvije i pol godine rada, atelje je uspio privući oko 40 redovitih polaznika, što je, prema njegovim riječima, dobar broj s obzirom na veličinu grada. Osim toga, organizira redovite izložbe radova svojih polaznika, kako bi ih motivirao i dao im priliku da javno prikažu svoja djela.
– Svi moji polaznici napreduju, i oni mlađi i stariji, a izložbe su za njih poseban poticaj. Vole vidjeti svoje radove u javnom prostoru i to ih motivira za daljnji rad.

Izazovi i širenje poslovanja
Iako je zadovoljan dosadašnjim rezultatima, Antolčić priznaje da ima još mnogo prostora za rast. Posebno bi volio privući više starijih polaznika, osobito umirovljenika.
– Nažalost, u manjim sredinama ljudi treće dobi imaju manje razvijenu svijest o hobijima, a često postoji i predrasuda da je slikanje samo za djecu, primjećuje.
Uz atelje u Čazmi, Antolčić je proširio svoje poslovanje i na Ivanić-Grad gdje surađuje s Pučkim otvorenim učilištem, gdje vodi grupu od desetak učenika. Iako je interes u Ivanić-Gradu trenutno nešto manji, vjeruje da će se s vremenom proširiti, kako ljudi budu bolje upoznati s njegovim radom.

Planovi za budućnost
Kada je riječ o budućnosti, Antolčić namjerava nastaviti s radom u ateljeu, ali i posvetiti više vremena vlastitim umjetničkim projektima. Iako do sada nije često izlagao svoje radove u Čazmi, planira organizirati novu samostalnu izložbu u bliskoj budućnosti.
– Osjećam da sam više posvetio izložbama svojih polaznika nego vlastitim radovima, pa bih volio to promijeniti i predstaviti neka svoja novija djela, ističe.
Zaključuje kako, unatoč maloj sredini u kojoj djeluje, vjeruje u potencijal Čazme i njenih stanovnika.
Autor: Robert Ruklić
*Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora
*Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti