Obitelj Trgovac iz Donje Petričke, malog sela u općini Ivanska, već četiri desetljeća predano se bavi poljoprivredom, točnije proizvodnjom mlijeka. Ova obitelj postala je sinonim za upornost, rad i posvećenost. Svoju su ljubav prema zemlji i životinjama pretvorili u obiteljski biznis, a ove godine njihova predanost prepoznata je na nacionalnoj razini. Naime, u sklopu 11. izbora za najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u projektu Zlata vrijedan, obitelj Trgovac je odnijela glavnu nagradu. Nagradu im je uručio potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Josip Dabro, a uz priznanje, obitelj je dobila i ček na 4 000 eura, što će im pomoći u daljnjim ulaganjima na farmi.

Njihova farma trenutno proizvodi 270.000 litara mlijeka godišnje, a kako bi osigurali dovoljnu količinu hrane za svoje muzne krave simentalske pasmine, obrađuju čak 52 hektara zemljišta – 34 hektara u vlasništvu i 18 hektara u zakupu. Na tim površinama uzgajaju kukuruz, pšenicu i zob, a livade kose za sijeno. Njihov radni dan počinje prije zore i traje do večernjih sati, jer poljoprivreda, posebno proizvodnja mlijeka, ne poznaje slobodne dane ni praznike.

– Bili smo jako iznenađeni kada su nas prozvali. Nismo očekivali takvo priznanje, no naravno, drago nam je što je prepoznat naš rad. Već 40 godina se bavimo isključivo proizvodnjom mlijeka i to je naš život, kazala je Đurđica Trgovac. Ovaj posao, kako ističe, zahtijeva mnoga odricanja.

– Krave trebaju hranu svaki dan, mužnja se ne može preskočiti, tako da nema godišnjih odmora ni slobodnih vikenda. To je jednostavno takav posao – težak, ali ispunjavajući, kazala je Đurđica i otkrila nam kako je uopće došlo do prijave na ovaj prestižan izbor.

– Pozvali su nas iz Savjetodavne službe i pitali želimo li sudjelovati. Nismo ni znali da se već 10 godina održava ovaj izbor jer, iskreno, nemamo puno vremena za televiziju. Naša svakodnevica je posao na farmi, a kad smo vidjeli kako su nas predstavili na internetu, stvarno smo bili dirnuti.

Đurđica je istaknula kako nagrada nije samo priznanje za njih, nego za sve obitelji koje žive od poljoprivrede.

– Lijepo je vidjeti da postoji toliko ljudi koji se, unatoč teškoćama, bave ovim poslom. Poljoprivreda zahtijeva puno truda, odricanja i ljubavi, ali na kraju dana, to je posao koji je zlata vrijedan.

Obitelj Trgovac može se pohvaliti ne samo količinom proizvedenog mlijeka, već i time da cijela obitelj sudjeluje u radu na gospodarstvu. Đurđica, njen suprug Josip, sinovi Marko i Mihael, te snaha Nikolina čine okosnicu ovog uspješnog OPG-a.

– Naši sinovi su odlučili ostati na selu i nastaviti našu obiteljsku tradiciju. Da nije bilo njih, ne bismo mogli proširiti proizvodnju. Oni su završili poljoprivrednu školu i odlučili ostati ovdje i raditi na farmi. Marko putuje svaki dan iz Galovca kod Bjelovara, a sin Mihael i snaha Nikolina su ovdje s nama, objasnila je Đurđica.

Posljednjih godina gospodarstvo je prošlo kroz značajnu modernizaciju.

– Prije smo imali manji prostor za krave, a s vremenom smo povećali broj muznih krava na farmi, pa smo morali proširiti kapacitete. Prije pet godina izgradili smo novu farmu za 50 muznih krava, što nam je uvelike olakšalo svakodnevni rad, kaže Đurđica.

– Sada više nema ručnog nošenja kanti s mlijekom, kao nekad, a sam rad je puno lakši zahvaljujući moderniziranim sustavima. Ipak, posla ima na pretek – od mužnje svako jutro, pripreme hrane, brige o životinjama, sve je to dio našeg svakodnevnog rasporeda.

Jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju proizvođači mlijeka u Hrvatskoj je niska otkupna cijena mlijeka, što je problem koji posebno pogađa male proizvođače poput obitelji Trgovac.

– Cijena mlijeka je preniska. Prije 20 godina prodavali smo litru mlijeka za četiri kune, a danas je to 50 centi. Iako nam potpore Ministarstva poljoprivrede pomažu, bez njih bi naša proizvodnja bila neprofitabilna. Mlijeko se prodaje po cijeni koja jednostavno nije održiva, iskreno govori Đurđica.

Pored cijene mlijeka, problem s kojim se obitelj suočava jest nedostatak državne zemlje.

– Nažalost, nemamo državne zemlje. Kada su prvi natječaji bili raspisani, nismo bili informirani. Nismo dobili priliku aplicirati, a sada, kada smo prijavljeni, ne znamo hoćemo li dobiti zemlju ili ne, jer prednost imaju oni koji već koriste tu zemlju kaže Đurđica, dodajući da im to otežava planove za budućnost.

– Bez više zemlje ne možemo proširiti proizvodnju, a kupovina hrane bi nam bila preskupa.

Što se tiče budućnosti, Đurđica i Josip su realni.

– Planiramo ostati na ovoj razini proizvodnje. Nemamo mogućnosti za proširenje jer nemamo dovoljno zemlje. Obradimo ono što imamo i to nam trenutno zadovoljava potrebe. Uzeli smo u najam zemlje od susjeda, uglavnom starijih ljudi koji više ne mogu sami raditi i to nam pomaže da osiguramo dovoljno hrane za naše krave.

Iako ne planiraju veća proširenja, Trgovci se nadaju da će i dalje uspijevati modernizirati svoje gospodarstvo i poboljšavati uvjete rada.

– Stalno učimo i uvodimo nove tehnologije kako bi olakšali rad i sebi, ali i poboljšali uvjete za naše životinje, ističe Đurđica.

Na pitanje što bi poručili mladima koji razmišljaju o povratku na selo, Đurđica ističe važnost podrške.

– Mladi koji nemaju ništa, niti strojeve, niti zemljište, teško mogu započeti s poljoprivredom. Nama je bilo lakše jer smo naslijedili gospodarstvo i imali temelje na kojima smo gradili. No, za mlade koji tek počinju, potrebna je podrška države, ne samo financijska, već i infrastrukturna, kaže Đurđica.

– Mladi se danas teško odlučuju za poljoprivredu jer je to težak posao koji zahtijeva mnogo ulaganja, a povrat nije brz. Trebalo bi postojati više poticaja za mlade obitelji koje se žele baviti poljoprivredom, dodaje ona.

U razgovoru s ministrom poljoprivrede, Đurđica je istaknula problem kasne isplate potpora.

– Potpore nam često kasne i dolaze u trenutku kada smo već obavili sve glavne radove. Recimo, avans dobijemo u studenom, a mi u rujnu već moramo sijati pšenicu i zob. U tom trenutku nam je novac najpotrebniji za gorivo, sjeme i gnojivo, ali tada ga nemamo. Moramo uzimati kredite ili se sami financirati, a onda kad potpore stignu, već smo prošli najkritičniji dio godine.

Đurđica smatra da bi isplate trebale biti bolje usklađene s potrebama poljoprivrednika, posebno u ključnim mjesecima poput rujna i veljače.

– Kad bismo znali da će potpore stići u pravo vrijeme, mogli bismo bolje planirati i ulagati u proizvodnju, rekla je, dodajući da poljoprivrednicima treba stabilnost kako bi mogli održavati proizvodnju.

Na kraju, Đurđica naglašava kako je važno da država nastavi podupirati poljoprivrednike, osobito u sektoru proizvodnje mlijeka.

– Potrebno je i povećanje cijene mlijeka, jer s trenutnim cijenama jednostavno ne možemo preživjeti, zaključila je Đurđica.

Obitelj Trgovac, unatoč svim izazovima, ostaje primjer uspješne poljoprivredne obitelji koja se prilagođava promjenama i neprestano traži načine kako unaprijediti svoje poslovanje. Njihov rad, ustrajnost i zajedništvo prepoznati su i na državnoj razini, a nagrada Zlata vrijedan potvrda je njihovog doprinosa hrvatskoj poljoprivredi.

– Ovo priznanje je veliki poticaj za nas, ali i dokaz da je naš trud prepoznat. Poljoprivreda je težak posao, no kad vidite rezultate, to je ono što nas motivira da idemo dalje, zaključila je Đurđica Trgovac, s osmijehom na licu i zahvalnošću prema svim članovima svoje obitelji koji su uz nju na ovom putu.