Foto/Osnovna škola Velika Pisanica

Marko Siladić, učenik 8.b razreda Osnovne škole Velika Pisanica, svojim je iznimnim postignućima zaslužio prestižnu titulu „učenika generacije“. Njegova predanost, radna etika i uspjeh na brojnim natjecanjima svjedoče o njegovoj izvanrednosti. Osim izvanrednih školskih uspjeha Marko je poznat i po svojoj kulturi i lijepom odgoju, čime dodatno osvaja srca svojih učitelja i vršnjaka. U ovom razgovoru, Marko će podijeliti s nama kako je postigao ovakav uspjeh, što ga motivira za daljnje obrazovanje i kakvi su mu planovi za budućnost.

Kakav je osjećaj postati „učenik generacije“?

Osjećaj je neopisiv, stvarno mi je čast i drago mi je da sav moj trud i rad ne prolaze neopaženo.

Na koje si uspjehe s natjecanja posebno ponosan?

Ponosan sam na sve svoje uspjehe, ali prvo mjesto na županijskom natjecanju iz geografije u sedmom razredu mi je najveće postignuće, pa mogu reći da sam na njega najviše ponosan. Također i drugo mjesto na županijskom natjecanju iz fizike u osmom razredu, mogu reći da je fizika dosta komplicirana te sam vrlo ponosan na ovaj plasman.

Kakvi su ti planovi nakon napuštanja osnovnoškolskih klupa?

Plan mi je upisati Tehničku školu, ovdje u Bjelovaru, smjer tehničar za računalstvo jer me tehnologija jako zanima te volim raditi s njom. Nakon srednje, planiram upisati FER u Zagrebu, a nakon faksa nadam se da ću moći negdje raditi kao programer. Ali to je sve još daleko, vidjet ćemo što mi budućnost donese.

Koji ti je omiljeni predmet i zašto?

Zapravo imam dva omiljena predmeta, fizika i matematika. Oba predmeta su rad sa znamenkama i potiču logično razmišljanje, zato mi se sviđaju.

Foto/Osnovna škola Velika Pisanica

Kako si se pripremao za ispite i kako si organizirao svoje vrijeme za učenje?

Za svoje ispite se nisam nešto pretjerano pripremao kod kuće, naime, puno sam stvari pamtio na satu te mi je to omogućilo da samo, dan prije ispita, malo proletim kroz bilješke i osvježim svoje pamćenje. Ali ponekad, ako nisam bio na satu ili nešto nisam baš razumio, morao sam malo zagrijati stolicu.

Postoji li neka posebna metoda učenja koja ti je pomogla?

Postoji, dakle, metoda koja mi je najviše pomogla je ona da pročitam dio po dio svojih bilješki ili štiva u udžbeniku te svaki dio, nakon što sam ga pročitao, pokušam prepričati svojim riječima. Ako uspijem, znači da sam razumio tekst i pohvatao gradivo, ako ne, onda ponavljam proces dok ga ne razumijem. Također, redovno rješavanje zadataka iz radne bilježnice puno pomogne.

Osjećaš li ikad stres prije ispita?

Ako sam se kvalitetno pripremio i razumijem gradivo iz testa, onda ne. Ali ako možda nisam imao vremena pripremiti se, onda osjećam malu tremu.

Jesi li bio uključen u neke izvanškolske aktivnosti ili klubove?

Nažalost nisam, ne. Želio sam se pridružiti u neki streljački klub, ali pošto živimo dalje od grada nisam bio u mogućnosti, a takvih klubova nema nigdje bliže.

Postoji li neki učitelj ili mentor koji je imao poseban utjecaj na tebe?

Ovdje moram spomenuti barem dvije svoje mentorice i mentora, dakle, učiteljica povijesti i geografije, ujedno i moja razrednica, Maja Car, učiteljica matematike Vlatka Franić-Husić i učitelj fizike Oliver Sakač. Sve troje su odlični učitelji/ce i mentori/ce, odlično predaju svoje predmete i o njima imam za reći samo pozitivne stvari. Da nema njih, ne bi bilo ni svih mojih silnih uspjeha na natjecanjima.

Što voliš raditi u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme se najviše bavim poljoprivredom, moja obitelj ima OPG te im uvijek treba dodatna ruka i stvarno im volim pomagati. To mi omogućava da većinu vremena „pustim mozak na pašu“ i mentalno se odmorim od škole i od učenja. U ostalo svoje slobodno vrijeme volim igrati videoigre na računalu, kao i većina mojih vršnjaka

Tko je tvoja najveća podrška, a tko uzor?

Najveća podrška mi je definitivo moja obitelj, ponajviše roditelji. Podržavaju me u svemu što radim i uvijek su tu za mene i pomažu mi i stvarno sam im zahvalan na tome. Mogu reći da mi je otac uzor. On je OPG preuzeo od mog djeda i od mladosti radi na njemu. Stalno mi priča kako im je bilo teško i kako su se naradili i vidim to iz prve ruke, zbog toga se pokušavam educirati i steći što više znanja kako bih mogao sebi, ali i svojoj djeci, u daljnjoj budućnosti, olakšati život.

Možeš li podijeliti neki poseban trenutak ili iskustvo iz školskih dana koje ti je ostalo u pamćenju?

U pamćenju će mi zauvijek ostati svaki onaj trenutak pri proglašenju pobjednika na natjecanjima. Ona trema, ono iščekivanje i napetost, a zatim, kad čuješ svoje ime među prva tri mjesta, sve te brige nestanu, obuzmu te sreća i radost. To je uistinu jedan osjećaj koji ne mogu opisati.

Koji bi bio tvoj savjet drugim učenicima koji žele postići sličan uspjeh?

Nikad ne treba odustati, treba biti marljiv, dosljedan i dati sve od sebe do posljednjeg trenutka.