Čazmanac Darko Sedlar branio je boje Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u lovu ribe udicom na plovak u kategoriji Mastersa koje se održalo u Bugarskoj. S velikim entuzijazmom, Sedlar je podijelio svoje uspomene i strast prema ribolovu koja ga prati od djetinjstva.

– Svojih prvih ribolova sjećam se kroz nervozu i noćnu nesanicu čekajući sat kada je najavljen polazak u ribolov. Najveći strah bio mi je da ne zaspim jer će me otac i ujak ostaviti kod kuće, uskraćujući mi tako ribolov, za mene tada veliki događaj. Oni su bili ‘krivci’ zašto sam zavolio ribolov, prisjeća se Sedlar. Već tada, ribolov je bio njegova velika strast koja ga je obuzela do te mjere da bi kao dijete, polaznik nižih razreda osnovne škole, ustajao u tri sata ujutro i s ljeskovim, a kasnije bambusovim štapovima, odlazio na ribolov na Ciglanu prije škole.

– Onako mokar obično u trenirci bio sam u ribolovu 2-3 sata i žurno se vraćao kući kako bi na vrijeme došao u školu. Srećom nije to bilo često jer nisam imao razumijevanja svojih roditelja. Posljedice takvog ribolova osjećam i sada. Sjećam se, ponekad bi mi trenirka bila toliko mokra da sam je rukama odvajao od kože kako bi mi bilo što manje hladno. Tada sam došao do saznanja da je u jutarnjem ribolovu najhladnije uz izlazak prvih sunčanih zraka.

Sedlarova ribolovna karijera započela je ozbiljno 1975. godine kada mu je otac kupio prvu ribolovnu dozvolu u ŠRD “Štuka” Čazma u kategoriji pionira. Prva natjecanja odradio je početkom 80-ih godina u matičnom društvu, gdje se suočio s prvim izazovima i uspjesima.

– Iz tog doba sjećam se natjecanja i prvih suza koje nitko nije smio vidjeti (jer je to bila sramota za dečka), a razlog je bio sada smiješan. Mislim da se radilo o županijskim kvalifikacijama i lovili smo na potoku koji je imao pješčanu obalu. Nisam baš dobro lovio i kapetan mi je rekao da se love maleni klenić i to na pauke i ostale kukce koji su bili pored nas na obali. Tada sam se panično bojao pauka i nisam ga mogao uhvatiti i staviti na udicu. Naime, Prilikom igre me jednom na polju ugrizao pauk i zbog toga sam završio na hitnoj u bjelovarskoj bolnici. Toga dana završio sam rezultatski neslavno ali nitko nije vidio moje suze što je bilo najbitnije, prisjeća se Darko s osmijehom.

Za napomenuti je da je u to vrijeme svaka informacija ili pomoć u pripremi, nabavci ili slaganju pribora bila zlata vrijedna jer Darko nije imao nikoga u obitelji tko se bavio natjecateljskim ribolovom kako bi mu pokazao kako se to radi.

– Sjećam se da sam čekao na kiosku toga dana kada je trebao doći ribolovni mjesečnik „Udica“ ili „Športski ribolov“ kako bi nešto naučio. E da je tada bilo interneta, kaže.

Njegova ribolovna karijera bila je obilježena prekidima zbog obrazovanja, rada i rata. No, nakon povratka u Čazmu 1991. godine, ponovno se aktivno posvetio ribolovu.

– Ribolovna stanka nastaje 1983. godine kada sam otišao na srednjoškolsko obrazovanje u Zagreb. Nastupa period rada, fakulteta i konačni povratak u svoju Čazmu 1991. godine, ali i početak rata. S ribolovom nastavljam tek po završetku rata u svome matičnom društvu. Bilo je to vrijeme kako bi rekao „ ribolovne renesanse“. Ekipa tadašnjih mladića Predrag Živković, Drago Petrović, Mrijan Dijanić i ja uz pomoć Darka Horvatinovića lovili smo sve lige i regije (I,II,III, istok, zapad i sjever). Bilo je tu vrlo vrijednih rezultata za tako mali klub. Početkom 2000. godina dolazi do laganog raspadanja ekipe iz objektivnih razloga, ali dolaze nove snage Volarići, Ugrinovići i ostali i hvala Bogu društvo i sada ima kvalitetnu ekipu, ističe Sedlar.

Nakon nekoliko godina lova za različite klubove, 2019. godine se pridružio ŠRD “Rak” iz Rakitja, za koji i sada lovi. Tijekom natjecateljske karijere osvajao je brojne medalje i priznanja, uključujući titulu najboljeg ribiča i sportaša Grada Čazme.

– Imao sam san da jednom nastupim na natjecanju na europskom ili svjetskom prvenstvu kao reprezentativac pod hrvatskom zastavom. Taj san ostvario se 2023. godine kada sam po prvi puta nastupio na pojedinačnoj državnoj ligi Mastersa i osvojio treće mjesto, čime sam stekao pravo nastupa u reprezentaciji, ponosno ističe.

Svjetsko prvenstvo u lovu ribe udicom na plovak u kategoriji Mastersa održano je u Plovdivu u Bugarskoj, 14. i 15. lipnja 2024. godine. Reprezentacija Hrvatske nastupila je u sastavu Dražen Štajduhar, Marijan Mutak, Darko Sedlar, Ivica Vrabec te rezerva Damir Horvat, dok su kapetani i treneri bili Peter Dragutin i Dražen Bengez. Natjecalo se 19 najboljih ekipa s ukupno 82 pojedinca.

Došavši u Bugarsku na raspolaganju su imali 4 organizirana treninga na natjecateljskoj stazi. Temperature zraka je bila 38 stupnjeva, vremenska razlika jedan sat i nova voda nisu im stvarali prevelike probleme. Od riba lovila se sitnija babuška i šarani do 2 kg koji su bili iznimno borbeni na udici.

– Osjećaj koji sam imao nastupajući za hrvatsku reprezentaciju bio je fenomenalan, konačno ostvarenje svog ribolovnog sna, kaže Sedlar.

Prvi dan natjecanja Hrvatska je zauzela fantastično drugo mjesto s bodom zaostatka iza ribolovne velesile Italije. Međutim, drugi dan natjecanja nije bio jednako uspješan zbog loših vremenskih uvjeta i slabije aktivnosti ribe, što je ekipu koštalo medalje. Na kraju, Hrvatska je zauzela sedmo mjesto ekipno, dok je u pojedinačnom plasmanu Marijan Mutak bio peti, Sedlar 21., Štajduhar 31., a Vrabec 58.
– Osobno sam zadovoljan rezultatom kako ekipno tako i pojedinačno. Od nas pet natjecatelja četvorici je ovo bio prvi nastup na svjetskom prvenstvu,” ističe Sedlar.

– Prije odlaska na svjetsko prvenstvo nisam odradio niti jedan trening match slider tehnikom zbog raznih faktora, što me čini još zadovoljnijim. Sada mi je cilj ponovo ostvariti rezultat koji bi mi omogućio nastup za reprezentaciju, a za to je potreban pojedinačni plasman među 5 najboljih ribolovaca u Hrvatskoj, te uz pomoć HŠRS sudjelovati na europskom ili svjetskom prvenstvu na kojima će to biti moguće s obzirom na destinaciju zemlje na kojoj će se prvenstvo održati te našim financijama.

Naglašava važnost rada s mladim ribolovcima i njihovog uključivanja u natjecateljski ribolov.

– Naša je obveza je posvetiti se radu s najmlađim uzrastima ribolovaca natjecatelja, zainteresirati ih za isto te im omogućiti sredstva i dati im podršku na lokalnoj razini kako bi jednoga dana bili vrhunski natjecatelji koji bi mogli biti konkurencija vrhunskim ribolovnim velesilama kao što su Italija, Engleska i Francuska. Mladim uzrastima ribolovaca poručujem da uz pomoć starijih ribolovaca iskoriste svaki slobodan trenutak za boravak na svježem zraku i našoj prekrasnoj prirodi uživajući u raznovrsnom biljnom i životinjskom svijetu oko nas vodeći računa da on takav i ostane, poručuje i na kraju je uputio zahvalu svima koji su pomogli da ode na ovo svjetsko prvenstvo kao i onima koji su bili uz njega na bilo koji način.