Katica Šarlija već više od trideset godina neumorno radi na sakupljanju i čuvanju povijesnih crtica iz malog moslavačkog sela Samarica, smještenog na sjevernim obroncima Moslavačke gore, u Općini Ivanska. Sada je odlučila svoj višegodišnji trud uobličiti u monografiju i darovati je selu.
– Mislim da radim svoje životno djelo, a to je monografija Samarice i njene župe. To je nešto s čim živim trideset i nešto godina otkako sam u Samarici. Tijekom svih tih godina neprimjetno sam stvarala, skupljala fotografije, istraživala i sada sam zaključila da je došlo i sazrelo vrijeme da se sve to stavi na jednu hrpu i sistematizira, rekla je Šarlija.
Svjesna je da je pred njom još uvijek dugotrajan proces.
– To neće biti posao od mjesec-dva, nego godinu-dvije zasigurno će trebati da se sve to složi. Tako da očekujte za godinu-dvije promociju jedne lijepe knjige o Samarici.
O najranijoj povijesti sela malo je podataka. Nalazi opeka iskopanih nakon II. svjetskog rata na rubu današnjeg sela uz šumu sugeriraju da je ovaj prostor bio naseljen već u antici. Prvi pisani spomen sela javlja se u srednjem vijeku i to u Statutima zagrebačke crkve Ivana arhiđakona Goričkog iz 1334. godine, gdje se nalazi i popis župa zagrebačke biskupije, a među njima i župa sv. Katarine u Samarici.
Samarica, nekoć selo s velikim brojem stanovnika, sada ima manje od sto ljudi koji čuvaju uspomene.
– Naša stvarnost je takva da, iako je malo ovih starijih ljudi koji su čuvari uspomena, mi smo imali sreću otkrićem svećenika Josipa Đurkovečkog koji je napisao tri knjige o Samarici. Znači, 2008. godine smo proveli jedan istraživački projekt kad smo sve prikupili, sve zapisali, sve snimili i, zapravo, bez obzira na to što ljudi koji su nosili ta sjećanja fizički više nema, ostalo je zapisano. Ipak, ostalo je to sačuvano blago i ja osobno osjećam neku moralnu dužnost i obvezu da to što je nekim, ne znam kojim, scenarijem došlo u moje ruke, uobličim u jednu lijepu knjigu, dodaje Šarlija.
Jedan od ključnih aspekata njenog rada su fotografije koje dokumentiraju povijest Samarice.
– Trenutno sam u potrazi za jednom posebnom fotografijom. Imamo lijepu priču kada je nadbiskup Stepinac bio u Samarici. Znam da je tada bio prisutan fotograf jer su se slikali ljudi, obitelji, firmanici i kumovi. Nažalost, nemamo tu fotografiju iz Samarice, iako postoje fotografije iz Čazme, Dabaca i okolnih župa koje je Stepinac posjetio.
Šarlija precizira da se taj posjet dogodio 5. i 6. lipnja 1935. godine.
-Sve je zapisano riječima, ali možda netko pronađe u svojoj arhivi i tu sliku. To bi bilo uistinu prekrasno, dodaje.
Poziva sve koji imaju fotografije Samarice ili zanimljive povijesne crtice da joj se jave.
– Pogledajte stare fotografije, možda se među njima nađe i ona koju tražimo, poručuje Šarlija.
