Počela je cvatnja božura. Sa svojim obiljem latica, simbol je blagostanja i sreće. Cvijet božura također se povezuje sa ženskom ljepotom i reprodukcijom te simbolizira sklad para između žene i muškarca. Nije stoga neko čudo da se božur često nalazi u buketima mladenki kako bi se poželjela sreća novim bračnim zajednicama. Jedan od najvećih proizvođača božura u ovom kraju je OPG Željka Ledinskog, a mi smo razgovarali upravo sa Željkom Ledinskim koji više nije nositelj OPG-a. Naime, OPG sada glasi na sina i kćer, a Željko u šali za sebe kaže da im je sada najbolji radnik, jer ga ne moraju plaćati.
– Poznato je to već i široj javnosti, božuri ili kako kod nas zovu trojačke ruže su cvijet koji se kod nas uzgaja već preko 250 godina. Inače, porijeklom je iz Kine. Mi ga u proizvodnji imamo već 19 godina, a imamo u ponudi 18 komercijalnih vrsta koje se danas traže na tržištu. U toj proizvodnji je dosta oscilirajuće, recimo za vrijeme korone nismo imali kome prodavati jer nije bilo evenata, svadbi, krizmi, pričesti, no sada se situacija malo popravila tako da dosta ljudi naručuje za evente određenu količinu božura. Moramo se pohvaliti da je i naš poznati nogometaš Luka Modrić naše božure imao na svadbi u Westinu. I nogometaš Kotarski koji brani, mislim za PAOK u Grčkoj, isto tako je imao prije dvije godine svadbu s našim cvijećem i tako mnoge poznate ličnosti su bili korisnici naših proizvoda. Božur, osim što je dekorativan, ima i jedan opojan miris, tako da je parfumerija L’Occitane čak izdala jednu paletu mirisa od božura. Prije desetak godina zaposlenice te parfumerije su bile kod nas gošće na OPG-u gdje su doživjele te mirise uživo.
Kako ste se od toliko vrsta cvijeća odlučili baš za božure?
– To je jedan splet okolnosti. Tada sam još živio u Bjelovaru i naišao je jedan moj prijatelj kod kojeg sam bio nekada u Nizozemskoj, dok sam bio župan, u posjeti. On se bavio uzgojem cvijeća po cijeloj bivšoj državi i tako sretnem ga ja u gradu i pitam, što radi? Kazao je kako pakuju lukovice iz velikih pakiranja u mala za jednu veliku nizozemsku tvrtku od koje su tada kupovali Pevec i mnogi drugi. U šali sam mu tada rekao pošalji da i ja nešto posadim, imam zemlje puno, a u ono vrijeme baš kukuruz, pšenica i ostalo nije bilo na cijeni. Za tjedan dana dođe mi mail u kojem je napisao da ima jedan prijedlog, za jedan cvijet koji je jako zanimljiv. Kazao je da ima dvije prednosti. Prvo, sve što proizvedem prodat ćemo na burzi cvijeća u Amsterdamu i drugo, to ima svaka baba po dvorištima po Bilogori i Podravini, pa ti ne budu puno krali. I tako sam ja prve godine krenuo sa svijetlo rozom bojom i onda smo pomalo dopunjavali boje. Sad imamo paletu od bijelih boja do svih ostalih koje su danas u biti tražene kao komercijalne boje. Taj nasad je sad pomalo već star i počeli smo ga obnavljati s drugim bojama koje su zanimljive.
Naše podneblje je, može se reći, pogodno za uzgoj božura?
– Čak i u Gorskom kotaru gdje imamo vikendicu, tamo isto imamo posađeno. Oni dođu istina, od 45 do 50 dana kasnije, ali onda su oni zanimljivi zato što popunjavaju ponudu osmog mjeseca božurima, što malo tko ima za svadbe i malo tko može ponuditi božure u osmom mjesecu osim nas koji ih imamo u brdima posađene. Pošto imamo dio pod mrežom, dio u plasteniku, a dio na otvorenom i još u Gorskom kotaru tako smo proširili tu paletu proizvoda. Prvo dođu ovi u plasteniku, pa onda oni koji su vani, pa onda ovi pod mrežom, pa onda dođu ovi iz Gorskog kotara, tako da smo proširili period, praktički do gotovo tri mjeseca kada se može kod nas nabaviti božur za određene evente.
Ima li puno brige oko božura?
– Pa ima dosta. U berbi su sada sezonci, imamo čak i radnike iz Indije koji su zaposleni kod nas. Tako da se snalazimo uz onaj osnovni dio voćarstva, jabuka, trešanja i ostalih kultura. Mi tradicionalno već imamo petnaestak godina i proizvodnju trešanja, 12 sorti koje uglavnom nudimo na štandovima na korzu zahvaljujući gradskoj upravi i u Omišu na štandu s obitelji Franjić koji imaju jagode, pa onda kombiniramo. Malo stavimo za reklamu i božura. Početi smo s prodajom trešanja na korzu i u Rovišću prije nekoliko dana. Ovih prvih imamo relativno malo pošto je ova godina bila dosta loša za trešnju, pa su te prve, iako su došle dva tjedna ranije nego inače, dosta desetkovane uslijed mrazova koji su bili, tako da imamo manje količine tih prvih trešanja. One kasnije su donekle preživjele i bit će ih nešto više.
I prošla godina je za trešnje bila dosta loša, što očekujete ove godine?
– Trešnja je bila lani loša. Mi bismo trebali imati negdje blizu deset tona da je normalna godina, a lani smo imali možda manje od dvije tone. Tako da to je ono da imate za ponuditi nešto, ali je inače bilo loše. Ove godine će biti nešto više. Malo je bolja sezona, ali isto je bilo mraza za ove rane sorte koje se prve mogu prodati. Mraz ih je zaustavio i one su automatski malo manje. Veličine nisu promjera 28 i više, nego 22 do 26. No, to su poteškoće u proizvodnji koje se događaju. Iako imamo paletu od 12 sorti, od ranih do kasnih gdje ovoga ljeta svakih 3-4 dana nova sorta počinje dolaziti. Sve to ponudimo našim vjernim kupcima na lokalnim štandovima, a ako ima viška robe prodamo i preko PZ Jabuke.
