U svečanoj atmosferi Dvorane knjižnice Turističko-ugostiteljske i prehrambene škole Bjelovar održana je promocija knjige “Mistika života”, čija je autorica Daliborka Vrankić. Knjiga je za nju, kako ističe, posebna na više razina, prije svega kao majci, ali i kao osobni doprinos razumijevanju i prihvaćanju osoba s posebnim potrebama.
U srcu ove knjige leži majčinska potreba da se trajno sačuvaju uspomene na njezino dijete, ali i želja za dubljim razumijevanjem i prihvaćanjem osoba s posebnim potrebama. Pritom se posebno ističe priča o Marku, čija životna priča izaziva različite emocije, od straha od nepoznatog do sažaljenja. No, kroz ove stranice, autorica poziva čitatelje da ispod ograničenog tijela vide “dušu anđela”.
– Knjiga je nastala nakon gubitka moga sina. Željela sam zabilježiti sve one lijepe trenutke koje smo dijelili. Naravno, kad kažem da je moj sin bio dijete s posebnim potrebama, moram priznati da smo prošli kroz mnogo tuge i bolesti. Međutim, nakon njegove smrti uspjela sam sjesti i zapisati, verbalizirati sve ono što je on možda želio reći, a nije mogao. Željela sam na neki način upoznati ljude oko sebe, naše društvo i okolinu s djecom s posebnim potrebama. Iako živimo u 21. stoljeću, gdje postoji veća svjesnost o tim temama, smatram da nam nedostaje razumijevanja i prihvaćanja za djecu s posebnim potrebama. Ona zaista trebaju veću podršku, jer žive u svom svijetu i zaslužuju više empatije i prihvaćanja, kazala je Vrankić.
Prilikom nastanka knjige, velika potpora autorici bila je njena okolina, najbliža obitelj i prijatelji. Priznaje da se bez te podrške ne bi usudila napisati i tiskati knjigu.
– Preporučila bih svakom čovjeku, ne samo mlađima, već i svima nama odraslima da pročitaju knjigu i da zavire malo u svijet djece s posebnim potrebama. Sigurno ćemo tako otkriti mnoge stvari koje u ovom užurbanom životu ne cijenimo. Često težimo nečemu drugom. Također, uvjerena sam da će svatko tko pročita ovu malu priču mog dječaka postati svjestan i da će mu se probuditi određena empatija i želja da budemo bolji prema tim ranjivijim članovima naše zajednice, istaknula je.
U svijetu književnosti, uloga urednika i recenzenta često je presudna u oblikovanju percepcije o određenom djelu. U tom svjetlu, Katica Šarlija, kao urednica i recenzentica knjige, ističe se svojom posebnom ulogom i svojim dubokim razumijevanjem djela o kojem govori.
– Kad je Daliborka meni uputila molbu da napišem predgovor, nisam znala o čemu je riječ jer nisam poznavala ni njezinu životnu priču ni cijelo to iskustvo. Rekla sam: “Prvo ću pročitati, pa onda vidjeti imam li što za reći.” Inače, dosta sam knjiga uredila i pisala predgovora, tako da mi to nije bio novi zadatak. Međutim, kad sam pročitala, prvi dojam je bio, što ja sad tu još mogu dodati, jer sama priča o Marku je dovoljna da čovjek osjeti tremu i strahopoštovanje. Postavilo se pitanje: ima li se tu još nešto za dodati? Dakle, pisanje tog predgovora bilo je nešto što bih mogla nazvati nadnaravnim iskustvom gdje čovjek istoči srce i dušu. Kad sam stavila onu posljednju točku na taj predgovor, vidjela sam da je to upravo ono što sam željela reći, a što je i Daliborka željela reći. Osjetila sam zadovoljstvo, možda prvi put u životu nakon pisanja da, ovo je to, kazala je Šarlija i preporučila svima da pročitaju ovu knjigu.
– Svi smo željni prihvaćanja i ljubavi, no često upravo tu i padamo. Kao učiteljica, primjećujem da su današnja djeca potpuno drugačija od prijašnjih. Često nedostaje empatije, jer smo zauzeti pričanjem, okupirani idealima ljepote, zdravlja i uspjeha. Postavili smo kriterije koji nam često postaju neuhvatljivi, te svi tragamo za prihvaćanjem. Evo jedna takva priča nam poručuje da trebamo zagledati dublje iza prve slike, jer iza nje se krije cijeli svijet, život, srce, osjećaji. Svi mi žudimo za prihvaćanjem, a to je zapravo i suština poruke ove knjige, zaključila je Šarlija.
