Nakon što RK Bjelovar nije uspio izboriti kvalifikacije za Paket24 Premijer ligu, osvrt na prošlu sezonu dao nam je Miroslav Habijanec, koji je ulogu trenera preuzeo krajem sezone. Očekivanja na početku sezone bio je povratak nazad u elitu, no, malo je falilo.
– Nismo ni trebali ispasti iz Premijer lige. Godinu dana prije toga bili smo prvaci Lige za ostanak s 25 bodova. Napravili smo i onda puno kikseva, ali dobro, što je tu je. Normalno da smo očekivali da se vratimo ove godine u Premijer ligu. Nije to išlo sve otpočetka kako je trebalo. Doveli smo i novog trenera, ali zapravo jedan dio ekipe je i otišao. Prije svega mislim na Šehića i Grgića, a ima još igrača koji su otišli iz kluba. Trebali smo naći zamjene za njihova mjesta, a to nam izgleda baš i nije polazilo za rukom. Doveli smo golmana iz Španjolske koji je prije toga dobro branio, ali nažalost, on ima problema sa suprugom koja je bila u depresiji pa je brzo napustio klub. Trebali smo tražiti novog golmana tako da smo se krpali u toku sezone. Doveli smo neke igrače za koje smo mislili da će nam biti pomoć, kao lijevog vanjskog iz Kaštela. Međutim, i taj dečko je bio povrijeđen tako da nije igrao prvih deset kola uopće, povrijedio se na pripremama. Naši mladi igrači poput Alena Komara i Gabriela Šukmana su doživjeli povrede križnih ligamenata, tako da smo se i dalje morali krpati. I onda smo normalno dovodili druge igrače, prije svega malog Bakovića, pa poslije Perića na pivota da bismo u drugom dijelu sezone pokušali i s Fabijanom Grubišićem. Teško je zapravo kroz cijelu sezonu napraviti ekipu kad svaki mjesec imaš neke druge igrače i druge stvari. Dogodila se povreda trenera kojem je pukla tetiva kvadricepsa, pa se ponovilo zadnja dva mjeseca i normalno da smo i tu imali opet neke probleme i morali smo se ekipirati. Žao mi je što nismo uspjeli. Napravili smo previše kikseva. Prije svega mi je najviše žao poraza u Valpovu gdje smo zapravo trebali dobiti. Utakmicu smo imali dva puta pet razlike petnaestak minuta prije kraja i mi smo na kraju izgubili bodove tamo gdje nismo smjeli. Iz tog razloga, kad gledaš da se sve svede na jedan gol, na međusobnu utakmicu sa Siskom, gdje smo kod njih izgubili sedam razlike, a doma smo imali priliku jer smo imali šest razlike. Imali smo tri kontre i dva zicera da odemo na deset razlike, a ne na šest.
Habijanec je naveo i gdje leži najveći problem u igri Bjelovara.
– Jako teško igramo protiv mladih ekipa zato što mi imamo igrače u ekipi koji ne mogu odigrati obranu i napad. Moramo mijenjati i kad te mlade ekipe odigraju brzi centar ili brzu polukontru, možda neće dati u tom prvom valu gol, ali što se dogodi? Ne možemo mijenjati ove igrače za obranu i onda neki drugi krpaju. Zapravo i naša krila su neiskusni mladi igrači kojima je ovo bila prva prava sezona. Onda je normalno kad se lomi rezultat da im nije baš svejedno ni pucati. No, bez obzira na to sve mi smo trebali dobiti i Valpovo i Našice.
Zadnja utakmica protiv Čakovca, najjače momčadi u ligi, dokazala je da je Bjelovar stvarno al pari s najboljim momčadima. Kako se onda mogu dogoditi kiksevi protiv slabijih ekipa?
– Nekad se možda dogodi zato što misliš, lako ćemo pobijediti, zapisao si bodove na papiru, a zapravo svi se bore i svi mogu trčati, pogotovo mlađe ekipe i ti nisi pravi u tim utakmicama. Čim ne kreneš dobru utakmicu teško je loviti rezultat. Npr. protiv Rudara, iako smo mi vodili 9:6 i po dva razlike, oni su stizali, vraćali se, poveli. Čak smo imali 24:22 da bi na kraju jedva izborili neriješeno pet sekundi prije kraja iz penala za 26:26. Puno se grešaka događalo i ne znam, teško je to objasniti. Veliki problem je taj što tri, četiri ili pet igrača nekada dolaze na tri ili na dva treninga tjedno i to se vidi u samoj igri. Teško je uigrati ekipu kad nemaš svaki dan na treningu sve igrače.
Dario Kudumija je predsjednik kluba, on se isto maksimalno trudio da se sezonu Bjelovar vrati u Premijer ligu. Dario Hrebak, gradonačelnik, je isto prošle godine rekao da će ostaviti isti budžet samo kako bi se vratili u ligu. Rezultat nije ostvaren. Što sada?
– Svaka čast gradonačelniku i predsjedniku kluba, normalno i svim članovima Uprave koji su davali sve od sebe, Sve je to štimalo i tu nema riječi. Mi smo doveli neke igrače poput Perića, Grubišića, sada da ne nabrajam pet, šest igrača koji su sad tu zapravo će sad otići. Znači, ostat ćemo na većinom mladim igračima. Neki su najavili da će prestati igrati kao Tibor Jurjević. Znači gotovo sedam starijih igrača odlazi, imaš djecu, a mi nismo uspjeli više igrača isprofilirati. Vidljivo je da Kozić sigurno može, koji je i sad u reprezentaciji Hrvatske, da je tu Luka Čulo i Josip Čulo. I sad se tu opet događa druge stvari, ima tu mladih igrača i potencijala, ali se sad događaju druge stvari. Ta djeca trebaju krenuti na fakultet, gdje će se upisati? Gdje će studirati? Hoće li ostati u Bjelovaru ili će ići u Zagreb? Znači, zapravo treba nova rekonstrukcija momčadi, osloniti se na svoje igrače. Ako želimo ući u Premijer ligu, onda treba dovesti neke igrače kvalitetne, ali očigledno sa svojima, nećemo to sigurno moći.
Hoće li Miroslav Habijanec voditi rukometaše Bjelovara u idućoj sezoni?
– Ja sam ovo odradio da pomognem klubu. Na kraju krajeva, Uprava će odlučiti tko će biti trener. Ja sam htio pomoći. Na kraju, nažalost, nisam uspio ono što sam mislio. Iako ne mogu se oteti dojmu da smo prošli taj Sisak da bi sigurno prošli sve kvalifikacije. Vidjeli smo na zadnje dvije utakmice i protiv i protiv Siska i Čakovca da je dvorana bila puna, a u kvalifikacijama bi sigurno bila dupkom puna. Mislim da ljudi u Bjelovaru vole rukomet i žao mi je te se u svoje ime i u ime ekipe moram ispričati što smo ih razočarali. Mislim da je normalno da se treba sjesti, da se treba dogovoriti, vidjeti rješenja, a sigurno se mogu naći neka rješenja, treba se vidjeti. Eto, nažalost, nismo uspjeli, ali pripremit ćemo se za sljedeću sezonu.
