U idiličnom okruženju Garjevice, članovi Odjela K9 potražnih timova Hrvatske gorske službe za spašavanje (HGSS) održali su proteklog vikenda svoj redovni trening. Ovaj trening važan je u pripremi i održavanju visokih standarda obučenosti potražnih pasa HGSS-a.
Ugodno vrijeme, kao i novi tereni za većinu pasa i njihovih vodiča poslužili su za stjecanje novih vještina i iskustava.
Matej Radanović, voditelj K9 odjela HGSS-a, istaknuo je važnost ovog treninga:

– Trening koji se događa ovdje zapravo je trening potražnih pasa Hrvatske gorske službe spašavanja K9 odjela. Imamo trening na kojem sudjeluje 19 pasa i njihovih vodiča, a ujedno imamo i predlicencu za otvorena područja za traženje. Ovdje imamo probu ili testiranje tih timova, a danas ujutro smo imali čak i polaganje poslušnosti, kazao je Radanović i istaknuo da je cilj treninga da sa psima mijenjaju terene i područja kako bi se oni navikli na raznolike uvjete.

– Ovdje nismo nikad ranije trenirali. Sada smo došli ovdje kako bismo sa psima mogli biti na novom terenu. Sama predlicenca predstavlja testiranje na novoj lokaciji koje su nam potpuno nepoznate. Svaki dio Hrvatske ima svoje specifičnosti. Primjerice, imamo trening u Makarskoj, gdje je potpuno drugačije nego ovdje. Tamo su kamene podloge, ovdje su lijepe šume i mi moramo sa psima proći kroz sve te različite vrste terena kako bi pas stekao cjelovitu sliku. Poanta je da psi upoznaju što veći broj nepoznatih terena i različitih podloga poput kamena, blata, šume, livade i slično, pojašnjava Radanović.

Matej Radanović, voditelj K9 odjela HGSS-a

Svi psi Hrvatske gorske službe za spašavanje moraju proći dugogodišnje školovanje kako bi postali licencirani potražni psi. S napunjenih godinu i pol dana mogu pristupiti licenciranju, a uvjet je prethodno položen ispit poslušnosti i socijalizacije.
Rad s potražnim psima je vrlo zahtijevan i počinje u njihovoj ranoj dobi. Mladi psi uče kroz igru i postepeno se navikavaju na suradnju sa svojim vodičem i drugim psima u timu. Vodič potražnog psa ulaže jako puno svog vremena u razne obuke, seminare i treninge.

– Što se tiče pasmina pasa, to je jedna jako nezahvalna tema, pa možemo reći da su ovčarske pasmine nešto češće. Imamo i labradore i retrivere dok mješance trenutno nemamo. Pretežno su ovčarske pasmine one koje su se pokazale dosta dobre. Sklone su brzom učenju i lakše je raditi s takvim psom koji je sklon učenju. Manjih pasmina nemamo jer važno je da se pas može brzo kretati po terenu, pojašnjava Radanović.