Zrinski Topolovac po mnogim stvarima je specifična općina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, no po onome po čemu stvarno iskače je činjenica da joj je na čelu jedina načelnica u cijeloj županiji. Sa svojim timom ljudi uspješno vodi Zrinski Topolovac i pokreće brojne aktivnosti te radi na unapređenju infrastrukture.
– Pa naravno, izabrani smo od ljudi i osluškujem svaki dan probleme i potrebe i prema tim potrebama se nekako kreiraju planovi u kojem će pravcu općina ići kako će se razvijati, koji su prioriteti ljudi i tako i djelujemo. Svaki dan se nešto radi novo i nastojimo našim ljudima omogućiti što bolji i kvalitetniji život u ovim malim sredinama. Što se tiče ostalih kolega načelnika na području svugdje ravnopravni što se tiče poslova, a posebno kad su projekti u pitanju. Tu nema privilegija, vjerujte mi, to je možda bilo samo malo u početku. Dalje od toga više ne. Svi smo jednaki i svi se borimo za svoj komadić tog neba pod suncem da bi dobili što više sredstava i dovukli u svoju općinu i omogućili bolje uvjete mještanima.
Kako je biti načelnica Općine Zrinski Topolovac?
– Zanimljivo pitanje. Kako kada. Imate dana kada je to zanimljivo i lijepo kad vas hvale za nešto i kad su ljudi zadovoljni, a imate dana kad to i nije. Mislim, to je poziv u kojem morate primiti kritiku. Imate dana kad vam dođu i nezadovoljni ljudi. Naravno, to je sve dio posla. To treba samo normalno prihvatiti, saslušati i pokušati riješiti problem. I svaki dan je dinamičan. Svaki dan je drugačiji. To nije kao da radite u tvornici negdje, pa svaki dan isto. Svaki dan je izazov. Znamo svi što znači raditi s ljudima, trebamo biti i psiholog, ponekad i tako i saslušati. I mada ljudi očekuju da ćete vi njihove probleme riješiti, naravno da to ne ide tako, ali i malo strpljivosti u ovom užurbanom vremenu mislim da ljudima puno znači.
Imate svoju obitelj, kako kombinirate posao i privatni život?
Pa, naravno, imam obitelj i kad sam se prihvatila ovog poziva, obitelj je bila u fazi gdje su mogli funkcionirati bez mame doma stalno. Dakle, djeca već veća, suprug, ne mogu baš reći da je samostalan skroz, ali navikao se s vremenom. Samo se malo šalim, naravno. Djeca su danas već velika. Nisam toliko potrebna, ali kao roditelj uvijek nastojim biti uključena u sve te njihove životne priče da ih ipak kontroliramo, usmjerimo i pomognemo im da nađu pravi put. Tako da mogu reći da sam izabrala dobar trenutak za ovaj poziv.
Ima nekoliko vrlo zanimljivih i velikih projekata koji stižu u Zrinski Topolovac. Ono što je svakako na zadovoljstvo svih mještana je dječji vrtić.
Naravno, rekao mi je jedan moj stariji kolega da u prvom mandatu se stvaraju veze i poznanstva i uči se taj posao, a u drugom mandatu se radi, tako da ima tu nešto, jer napraviti jedan projekt od prvog dana, od njegove prijave i projektiranja do dana završetka i isplate traje četiri godine. Meni je trajao jedan takav, ne preveliki, tako da to je dug period. Sredstava ima, ali dugotrajno je to dok je do toga došlo. Tako smo i mi naš vrtić koji se vidi čim se dođe u centar mjesta. Prijavljen je prije dvije godine, a sad je pri završetku. Očekujemo da bi ove godine možda već djeca mogla trčkarati dvorište vrtića. Požurujemo da to sve bude na svom mjestu. Roditelji su nestrpljivi jer djece imamo, to je ionako jedan od velikih projekata koji je došao u našu općinu i kojeg smo dugo željeli jer je potreba za njim velika. Dalje je tu, naravno, i ona osnovna infrastruktura koja je potrebna svakoj općini i svakom gradu, pa tako i nama što se tiče cesta, vodovoda, mrtvačnica, to su sve stvari koje su možda neke općine već zaboravile, a mi se još uvijek s time borimo, ali je pri kraju i to je već sve više manje tu. Puno toga se zapravo već planira i radi. Natalitet U općini je povećan, tako da mi nemamo problema s natalitetom.Moram pohvaliti da su mlade obitelji odlučile ovdje ostati . Tome smo malo pridonijeli i s našim mjerama. Nastojimo dosta toga sufinancirati koliko je moguće od male škole koju financira , učeničkih stipendija gdje smo pokrili sve one učenike koji ili idu autom s roditeljima ili idu vlakom ili idu negdje dalje. Svima dajemo po 30 eura da bi svako dijete imalo džeparac. Tu su studenti pokriveni sa stipendijama od 50 eura mjesečno. Nisam se odlučila na jednokratni iznos zato što mislim da tom studentu treba svaki mjesec nešto malo da dođe. Osnovnoj školi kupujemo bilježnice i školski pribor. U razgovoru s voditeljicom škole svakako nastojim vidjeti još koje su potrebe, pa svake godine neku veću stvar pribavimo školi, bez obzira na to što mi nismo osnivači te ustanove da bi uvjeti bili bolji. Pomažemo i kupnju prve nekretnine. Prošle godine imali smo prvi projekt i tri zahtjeva. Evo, sve su tri mlade obitelji ostale u Zrinskom Topolovcu ili su se odvojile od svojih obitelji gdje ih je bilo više članova u kući ili su došli, tako da s te strane isto popunjavamo prazne kuće. Ove godine već se priprema jedan zahtjev, već je kuća kupljena. Prema tome, natalitet nije problem. Vrtić će sigurno biti popunjen. Imamo upite i iz okolnih mjesta koji nisu dio naše općine jer smo mi mala sredina i blizu smo i njima, pa zašto ne?
Ima jedna zanimljiva stvar koja se već provodi kod vas, a to je geodetska izmjera. Zadnja se radila prije 150 godina?
– Na taj podatak me je podsjetio naš ravnatelj Katastra gospodin Soptija. Mislim da je on sad u mirovini,pa više ne obnaša tu dužnost, no, međutim, puno mi je pomogao uopće da dođem do tog kako krenuti i pomoći ljudima da se riješe imovinsko pravni odnosi. Svi putevi su vodili prema Državnoj geodetskoj upravi u Zagrebu koja nam je omogućila tu izmjeru. Prošle godine u siječnju je otvorena prva ploča u Hrvatskoj u sklopu besplatne izmjere koja je sada kod nas. Dakle, to država provodi jedan desetogodišnji plan i program da bi se zemljišno knjižni uvjeti doveli do nekakvih normalnih i prihvatljivih stanja da se ljudi mogu javljati na bilo što. Uvijek vas traže jedan kroz jedan da netko ima česticu ili kuću ili bilo što. Naravno, to iziskuje puno vremena i naravno novaca, a neke stvari su i nerješive jer se tu vode i umrli ljudi za koje ne znamo tko su i onda sudskim postupcima to jako dugo traje i dosta je skupo. Ovim smo zahvatili samo područje katastarske općine Zrinski Topolovac gdje spada i naselje Domankuš. To je sada pri kraju. Evo, predočavanja su još malo. To je isto projekt koji vrijedi nekoliko milijuna i ja vjerujem da nećemo na tome stati, zahtjev je već poslan da se to i nastavi u još dva naselja koja mi imamo. Oni se protežu kroz različite katastarske općine, ali ćemo pokušati to ograničiti samo u granice naše općine, to je još uvijek manji dio nego ovo što smo imali sada. Ja vjerujem da će ljudi biti zadovoljni, mada već pitaju i čekaju kad će to biti. Ja se nadam uskoro.
Općina Zrinski Topolovac je i jedina općina na području županije koja nema vodovod. Što se radi po tom pitanju?
– Na žalost, jedina smo općina koja nema vodovod i naravno da se ne ponosim s tim. Ali da su stvari krenule nabolje, Svakako jesu. Dolaskom našeg župana Marka Marušića sve se to promijenilo. Vidio je da je to problem ozbiljan da ta dokumentacija nema što raditi u Županiji jer nema nikakvu svrhu, predana je na korištenje. Naravno, tu se to malo revidiralo, posložilo i isprojektiralo što je još trebalo. Prema tome, ovih dana stižu raznorazna uvjerenja. Lokacijska dozvola je tu, suglasnosti stižu, čeka se još samo glavni projekt, građevinska dozvola i, naravno, nekakva mogućnost gdje će se taj cijeli projekt prijaviti, pa da konačno dođe voda u Zrinski Topolovac. Ne mogu baš reći da će to biti do kraja 2024. ali u 2025. već bi mogla sa sigurnošću reći da će to biti tako.
Radi se na asfaltiranju prometnica, ali grade se i nogostupi.
– Imamo još i cesta za asfaltirati. Međutim, nekako sam se odlučila i na takav jedan projekt čisto iz razloga. To je dionica županijske ceste koja je onako dosta nepregledna u zavojima i tim putem se prolazi od crkve do našeg centra i škole i tuda se kreće puno ljudi i djece i starijih ljudi i dosta je to bilo opasno i smatrala sam da je ipak nekako vrijeme da krenemo u taj dio što se tiče izgradnje nogostupa. On je bio jako skup zato što tu ima podzemnih dijelova koje mi ne vidimo, a vrlo su skupi. Na kraju asfaltiranje, sve je to velik postupak, ali rezultat je odličan, jer ljudi su se maknuli s ceste, puno je sigurnije, a moramo osobito na djecu paziti i osigurati im što veću sigurnost u prometu.
U kakvom su stanju lokalne ceste?
Lokalne ceste su u odličnom stanju, što ne bi mogli reći za županijske, ali dobro, valjda će se i to popraviti. Pri kraju smo s asfaltiranjem lokalnih cesta, još jedna faza i bit ćemo gotovi za sada. Imamo 99 posto ljudi na asfaltu, Dakle, još par kuća i svi imaju mogućnost u nekom pravcu doći do centra mjesta ili prema gradu asfaltom. Imam još nekoliko manjih spojeva, ali to je sve zanemarivo u odnosu na ovo što smo imali ranije. To nastojimo koliko toliko održavati nasipavanjem šljunka, održavanjem putnih jaraka da dok ljudi čekaju asfaltiranje da su koliko toliko u dobrom stanju.
I ove godine čeka nas nekoliko zanimljivih kulturnih događanja u Zrinskom Topolovcu.
Kulturna događanja dižemo na jednu višu razinu u našoj općini. Naravno, sve te društvene događaje i kulturne nose udruge u našoj općini, pa tako i ovdje. Mi smo tu da samo pomognemo usmjerimo i naravno financijski podupiremo. Evo prva stvar koja sada ide je Babotučka vojna. Održava se, već mislim tri godine za redom, jako lijepa manifestacija koja je prepoznata i na jednoj višoj razini. Turistička zajednica Bilogora Bjelovar prijavila nas je na jedan festival u Vukovaru , koji će biti prvog vikenda u petom mjesecu gdje ćemo se predstaviti s to našom legendom. I ja sam jako ponosna na to. Svakako ćemo ju opet prikazati i u Topolovcu ove godine. Okuplja se sve više ljudi i sve više publike. Tu nismo više mi dovoljni sami, tu nam pomaže i KUD Bjelovar i Rača i Veliko Trojstvo. Njihovi članovi KUD ova također dođu da taj scenski prikaz upriličiti da to bude što ljepše i autentičnije. Zadnji puta smo imali 130 glumaca na sceni kod nas u Zrinskom Topolovac u jednom lijepom okruženju, livade, šume i onako mističnom ozračju.
Spomenuli ste da u Topolovcu ima dosta mladih, koliko imaju prilike baviti se sportom?
Imaju prilike. Imamo i nogometni klub, imamo šahovski klub, imamo konjički klub, sve to okuplja mlade. Imamo i Udrugu mladih. I sport je zastupljen. Dakle, imamo našeg voditelja tog sportskog kluba šaha gdje djeca postižu jako zapažene rezultate, ne samo na razini Hrvatske, nego čak i šire. Nogometni klub je su krenuo čak i s nekim dječjim skupinama i trenera smo osigurali. Velik interes se pokazao, čak mogu reći više djevojčica nego dječaka. Tako je da imamo mogućnosti sporta i nastojimo ulagati u to što je moguće više. Sportska dvorana i to je u najavi. Dakle, naša Županija je prepoznala potrebu za dogradnjom škole. Mi još uvijek imamo dvosmjenski nastavu jer imamo samo dvije učionice i jednu kuhinju. Djeca tjelesni odgoj odrađuju u učionicama. Prepoznat je taj problem. Dakle, tu je otprilike oko 60 učenika u četiri razreda škole, dograđuje se. Mislim da je to već projekt gotov, dva razreda još i jedna dvorana 10 puta 10 Za potrebe naše škole, pa i ostalih mještana naše općine.
Ima li još nešto što je još bitno spomenuti, a nismo se još dotaknuli?
– Imamo problem prometa kod škole i vrtića gdje je vidljivost sada oslabljena zato što je zgrada skroz u raskršću. Pa onda se prijavljujemo za nekakvo drugačije preusmjeravanje prometa, pa moramo riješiti digitalizaciju. To je jedna velika stavka gdje mi kao općina moramo pratiti sve ono što zakon nalaže. Dakle, javili smo se na više stvari i dalje ćemo još dovršiti izgradnju infrastrukture što se tiče cesta i nogostupa, idemo u tom pravcu i sve ono što će trebati redom. Općina je tu da to posloži i riješi.
Nisam se još samo osvrnuli na brigu za starije. Ide li projekt Zaželi ide i ove godine?
– Naravno da brinemo za starije, samo je veliki problem što projekt Zaželi nema kontinuitet. Dakle, naši stariji mještani već dugo čekaju tu skrb kroz projekt Zaželi. Odluka je tu, čekamo svaki dan, poziv na potpisivanje ugovora i na sreću, ovaj puta to ide na tri godine. Zadnji projekt je bio na šest mjeseci. Proveli smo ih sve do sad koliko ih je bilo od prvog do sada i ljudi očekuju taj jedan kontinuitet, jer s dolaskom tih žena u njihovu kuću njima se poboljšava kvaliteta života. Neki se tad razvesele jer dobiju i kuhano i općenito socijalizaciju i malo razgovora. Ljudima to puno znači. Tako da, sretni smo da smo sada prošli i zaposlit ćemo šest žena, zbrinuti 36 korisnika. Je li to puno ili malo? Vjerojatno nećemo pokriti sve potrebite jer su ovaj put uvjeti malo drugačiji i puno stroži, ali nastojat ćemo, koliko god je moguće da dođemo do svakog člana koji je potrebit da bi bio pokriven ovim projektom.
