Daniel Špoljarić iz Garešnice prije nešto više od godinu dana kupio je vinograd sa 250 trsova noje odnosno tuduma na Kovačić brijegu u Dišniku i počeo se baviti ekološkom proizvodnjom vina. Prošle jeseni imao je prvu berbu i proizveo prvi garešnički pjenušac. Vinogradarstvo poznaje jer su nekad u njegovoj obitelji imali veliki vinograd, a sada se odlučio okušati u ekološkoj proizvodnji.

– Vinograd ne prskam pesticidima i herbicidima, dakle nema nikakvih otrova u proizvodnji. Obrada je jedino kopanje motikom, rezidba i košnja, a gnojenje vršim dehidriranim stajskim gnojivom. Budući da je riječ o eko proizvodnji i urod grožđa je višestruko manji. Dakle, tu nema ekonomske isplativosti jedino što čovjek zna što pije – kaže Špoljarić te dodaje:

– Međutim, ekološka proizvodnja te vrste grožđa ima jako puno potencijala tako da mi je u planu uz pjenušavo vino po frizzante metodi proizvoditi i sok, pekmez te rakiju. Noja mi je interesantna upravo zato jer ima specifičan miris i okus i nudi sve te mogućnosti koje ne daje ni jedna druga sorta vinove loze – kaže.

Na ideju da proizvodi pjenušac došao je putujući sa suprugom Ksenijom po Italiji i Hrvatskoj, gdje su kušali razne pjenušce, a isto tako i zato jer dosad nitko u Hrvatskoj nije napravio pjenušac od tuduma. Pjenušac koji je proizveo nazvao je Noa frizzante, podijelio ga je prijateljima i na njega nije dobio negativne komentare.

– Jedino sam od ženske populacije dobio odgovor da bi pjenušac trebao biti slađi to jest polusuhi tako da ću ih poslušati i nagodinu ostaviti nešto više šećera to jest ranije ću zaustaviti vrenje. Moji muški prijatelji ga hvale jer se kroz miris i okus tog pjenušca vraćaju u mladost, a oni mlađi se prvi put susreću s njim – kaže Daniel Špoljarić koji se posebno zahvaljuje Miroslavu Člekoviću koji je odradio podrumarske poslove te na stručnim savjetima Vinariji Lagena iz Kutine, Vinariji Miklaužić iz Popovače i Vinariji Kezele iz Ivanić Grada s kojima surađuje. 

Izvor 043 Bjelovarsko-bilogorski vjesnik