Početak je 2024. godine, a u Općini Rovišće već odavno je napravljen plan realizacije brojnih projekata u ovoj godini. U razgovoru s načelnikom Slavkom Prišćanom osvrnut ćemo se na neke od njih, no na početku ćemo se osvrnuti na prošlu 2023. godinu.
– Možemo reći da smo zadovoljni da smo odradili većinu onog planiranog. Jedan od najvažnijih projekata kojega smo radili i kojega završavamo ove godine je tržnica u Rovišću, koja je možda i najveći projekt u povijesti Rovišća. Ide u dobrom smjeru. Radovi se trebaju završiti negdje u travnju i smatram da će se ispoštovati rokovi. Stalno smo u komunikaciji s izvođačem radova i zaista mislim da će ta tržnica na vrijeme biti spremna za sve izazove, a kad govorimo o izazovima, onda smatram da će naši stanovnici i stanovnici obližnjih mjesta, ali i svi oni koji prometuju ovom prometnicom koja je iznimno prometna, jer prolazi gotovo deset tisuća vozila dnevno biti zadovoljni jer će moći koristiti usluge te tržnice. Naši proizvođači i mali OPG-ovci će imati prostora gdje izložiti svoje proizvode i da će moći imati pravo mjesto za ponudu. Tu će biti nešto zatvorenog prostora, bit će tu i željeznarija koja je sad u centru. Bit će tu i neki drugi prostori u kojima će možda biti frizeri, cvjećari i slično. Nadam se da će taj prostor biti popunjen i da će biti dobar za svrhu koju smo mu namijenili.

Projekt tržnice je jedan od najvećih u Rovišću. Je li u planu urediti i dio starih građevina uz glavnu cestu? Nešto je bilo u planu kako bi otvorili taj prostor prema Kulturnom centru.
– Da, čim bude gotova zgrada tržnice, mi idemo u rušenje objekta kojega smo nekada zvali, a i danas često spominjemo kao „kineska četvrt“. On je tu uz samu prometnicu i kad ga srušimo i kompletno renoviramo taj prostor, to će biti jedan sjajan prostor i jedan veliki trg u samom centru koji će se moći koristiti za razne događaje, manifestacije i događanja, a ustvari on će dati jednu novu sliku samog mjesta, samog centra Rovišća. Veselim se tome, veselim se svakom novom projektu, ali ponekad se veselimo i rušenju nekih starih zgrada koje su dotrajale i koje su ispunile svoju svrhu.
Kad smo već kod rušenja, uvijek ljudi pitaju, onaj ostatak od pravoslavne crkve koji je na zavoju, što je s tim?

– Ja sam bio nekoliko puta u središtu Srpske pravoslavne crkve i imali smo određeni dogovor da će se tu uspjeti realizirati nekakvi naši planovi, da ćemo uspjeti urušiti taj prostor, odnosno da ćemo urušiti te građevine, odnosno tu staru crkvu koja je opasna za mještane. Tražimo još uvijek rješenje. Ljudi su imali dobru volju da to učinimo. Bila je tu ideja da se na neki način napravi jedan prostor koji bi obilježavao tu crkvu, neka zvona ili nešto slično. Bili smo zaista zainteresirani da i pomognemo na određeni način. Međutim, to je stalo i nikako da krenemo u realizaciju tog projekta kojega smo pokrenuli još 2009. godine, ali zaista ide sporo, radimo na tome i dalje, pokušat ćemo nešto napraviti.
Kada spominjemo prolazak kroz Rovišće, tu je svakako prometna infrastruktura koja je bolna točka mnogima, a posebice vama u Rovišću, jer zapravo kompletan promet prolazi kroz mjesto. Naime, kakva je sada prometna situacija na području općine i planiraju li se kakvi novi projekti asfaltiranja ove godine. Imali tu nekakvih planova?

– Treba reći da je gradnjom brze ceste, Bolč i Farkaševac i ovaj dio koji ide prema Gudovcu na neki način je ipak malo rasteretili prostor. Međutim, rasterećen je samo osobnih automobila. Ovdje svakodnevno dolazi i prolazi velik broj kamiona, teških tegljača koji su opasnost, naravno, za stanovništvo, posebno za djecu. Iz tog razloga smo riješili raskrižje koje je ipak usporilo taj promet i donijelo je određene dobrobiti. Bilo bi bolje da je mogao ići kružni tok, ali nije se moglo izvesti takvo rješenje. Ja radim sve kako bi gradnjom nogostupa uz državnu cestu, gradnjom nogostupa i uz županijske ceste i na našim lokalnim prometnicama osigurali našem stanovništvu sigurniji promet. Nadam se da smo u tome uspješni i voljeli bi da nam Županijska uprava za ceste tu pomogne i ono čemu se nadam je da će uskoro ići rekonstrukcija ceste o kojoj razgovaramo već dugo, a to je otprilike od Markovca Križevačkog do raskrižja, odnosno kružnog toka u Predavcu. Trebala bi ići kompletna rekonstrukcija i nogostupi s obje strane. Trebala bi se riješiti raskrižja na cesti prema Kovačevcu, prema Kraljevcu, Žabljaku i Predavcu. Mislim da će i taj projekt zaživjeti i da će on, recimo, ako ne ove godine, onda iduće godine krenuti u proceduru.
Svakako moramo spomenuti, u zadnjih nekoliko godina jako se puno napravilo, od samog Kulturnog centra, a tu je i Vatrogasni centar koji izgleda fenomenalno i koji je jedan od najljepših u ovom dijelu Hrvatske, ali svakako moramo spomenuti i vrtić. Vrtić je jedna od ustanova u koju ste prošle godine puno uložili, sve u cilju poboljšanja demografske slike koja, za razliku od drugih sredina i nije tako loša. Što Općina nudi mladim obiteljima da ostanu na ovom prostoru?

– Da. Uložili smo puno u vrtić. Kad se sjetim samog početka, montažnog vrtića, pa onda dogradnja. Prvo uređenje, pa dogradnja i došli smo do toga da gotovo 90 djece danas ide u vrtić i da nam je premalen, da nemamo dovoljno mjesta, a napravili smo sve da bude jedan od najmodernijih. Napravili smo i prostor koji je za igru u dvorištu. Njega smo, da tako kažemo, oplemenili s raznim igračkama. Čak smo napravili i prostor sjenila za djecu jer nema nekakvog velikog zelenila, ali smo napravili to da imaju djeca sjenilo, pa da se mogu u ljetnim mjesecima igrati vani u pješčanicima. Okoliš uređujemo i još ćemo dodatno zazeleniti taj prostor, ali još uvijek nemamo dovoljno prostora. Mi kao općina sufinanciramo cijenu vrtića i to u velikoj mjeri za svako dijete. Roditelji plaćaju jedan manji iznos i mislim da je to jako dobro, da smo uspjeli učiniti to da zaista veliku većinu plaća Općina. Tu je uskočila i država s određenim sredstvima i to treba isto pohvaliti, ali treba reći i da mi plaćamo vrtiće za djecu koja ne idu u naš vrtić u Rovišću, nego idu u Bjelovar ili neke okolne vrtiće. Odobrena su nam sredstva kako bismo mogli raditi još jedan vrtić u Predavcu koji je isto tako po broju stanovnika vrlo velik, odnosno gotovo identičan ili nešto malo veći nego Rovišće. Nadam se da ćemo to uspjeti realizirati. Tu imamo i jedan problem prostora jer na dijelu gdje bismo mi htjeli graditi vrtić, škola i Ministarstvo smatraju da treba izgraditi osnovnu školu od četiri razreda, tako da još uvijek iznalazimo rješenje kako pronaći pravo mjesto za taj vrtić, ali u svakom slučaju puno ulažemo i u one najmlađe. Kad je u pitanju demografija pomažemo roditeljima kod svakog djeteta koje obitelj dobije. Pomažemo osnovnoškolcima, pomažemo studentima, poljoprivrednicima, dajemo sredstva za razvoj turizma, tako da mislim da brinemo o svim generacijama. Pomažemo umirovljenicima na razne načine od božićnica, uskrsnica od 40 do 50 eura za svakog onog koji ima malu mirovinu, pa i kroz sve one koji rade u udrugama opet imamo organizirano tako da oni imaju u svako doba prostore na području općine Rovišće besplatno i da mogu to koristiti u bilo kojem trenutku. Mislim da nam je to jako bitno.Na kraju, to su ljudi koji su zaslužili da u vrijeme kad su u mirovini, da imaju sve uvjete da dobro žive. Mislim da je sam centar Rovišća jedno predivno mjesto za život, jer na gotovo 100 metara imate sve. Imate dom zdravlja gdje ima i zubna ambulanta, imate vrtić, sad će biti i tržnica. Imamo školu s dvoranom, centar kulture,crkvu, banku, određeni restoran, kafiće, sve ono zaista što je potrebno. Mislim da je to rijetko da na nekakvih 100 do 150 metara neko mjesto ima ovako sve što je potrebno za život.

Spomenuli smo najmlađe, sada i najstarije. Rekli ste da ste dijelili božićnice, je li možda umirovljenici mogu očekivati i nekakav poklon za Uskrs?
– Uvijek dobiju sredstva oni koji imaju manje mirovine i za Božić i za Uskrs i vodimo brigu o tome da im se pomogne na određeni način, jer često puta ti ljudi zaista imaju premale mirovine, a zaslužuju i puno više kroz sve ono što su dali za društvo. Mislim da treba voditi brigu o njima. Sad, koliko uspije država na razne načine uspije, ali mi smo tu da pomognemo koliko možemo. Nemamo ni mi preveliki proračun. Znate i sami kakvi su proračuni jedinica lokalne samouprave i da moramo silno ulagati u komunalnu infrastrukturu, ali i za ljude koji su u potrebi svakako nalazimo nekakva rješenja.
Valja se malo osvrnuti na školstvo. Iako je zapravo Županija osnivač škole u općini Rovišće, ni taj segment zapravo nije zapostavljen. Kakva je situacija s područnim školama? Imaju li zadovoljavajuće uvjete?

– Ono što mogu reći je da mi je velika sreća i zadovoljstvo što smo obnovili školu u Rovišću. Ona je možda među zadnjim školama u županiji koja se obnavljala, ali jedan od razloga je i to što smo imali svog čovjeka koji je u Županiji s našeg područja, koji je zaista želio da ta obnova bude onako kako treba, da se promijeni sve ono što je potrebno promijeniti od poda do stropa, do rasvjete, urediti dvoranu kako treba. I zaista je iznos obnove bio dosta velik, gotovo 13 milijuna kuna, ali evo sad imamo sve novo i imamo uređene prostore za održavanje nastave, uređenu u potpunosti školsku dvoranu. I kuhinja je u potpunosti riješena i zaista tu možemo biti zadovoljni i sretni što je to tako i zahvaliti svima onima koji su dali svoj obol da to bude tako. Međutim, imamo područne škole. U Kraljevcu je obnovljena, jednim dijelom je obnovljena područna škola u Predavcu, ali ona je u trošnom stanju. Puno je vlage u njoj i ona ne zadovoljava kriterije kakvi bi trebali biti za učenje, odnosno za djecu. Nema ni dvorane. U tu školu sam išao i ja i dandanas nema dvorane i mislim da je to zaista neophodno da se nešto napravi da bi djeca u zimskom periodu mogla imati tjelesni odgoj u nekakvoj dvorani kako bi mogla imati slične uvjete kao i neki drugi gradovi i općine ili Grad Zagreb. Isto tako imamo problem sa školom u Podgorcima. Ona je u derutnom stanju. To je zgrada općine koju je preuzela Županija već davno, ali nije se baš ulagalo previše. Nešto smo zajedničkim snagama napravili tako da malo popravimo izgled i stanje. Tamo se još uvijek, do nema dugo, grijalo na drva i sad su se u zadnjih godinu dana uspjeli riješiti neki novi alternativni načini grijanja i malo urediti dio tog prostora. Međutim, i tamo je nekakav plan koliko znam, i to ću svakako podržati da se napravi nova škola kako bi djeca imala bolje uvjete. Isto tako, trebala bi jedna mini dvorana. Naravno da bi djeca i u tim sredinama trebala imati mogućnost bavljenja sportom u periodu kad se ne može tjelesni odgoj ili kad se neki sportovi ne mogu održavati vani. U tijeku su dogovori s Ministarstvom i s projektantima da vidimo što je najbolje od svega toga riješiti i nadam se dobrom.

Izgradnja Kulturnog centra bila je velika stvar za općinu. Sve više je kulturnih događanja u Rovišću. Koliko ste zadovoljni s tim segmentima života u vašoj općini?
– Kulturni centar je pun pogodak. Mi smo samo u 2023. godini bili domaćin raznim događanjima, raznim namjenama za sve uzraste. Dakle, u centar su dolazila djeca iz vrtića, djeca iz osnovne škole, umirovljenici. Bilo je niz predavanja o zdravlju, bilo je filmova. Sjajno rješenje po meni za razvoj kulturnog života na području općine. Tko god dođe i tko god vidi taj centar, oduševljen je. Za svaku pohvalu je. Njega biste mogli smjestiti u centru Zagreba i ponosili bi se vjerojatno i tamo s njim. Zaista sam sretan što ima niz događanja i što će ih biti i u budućnosti. Kažem, koristimo ga sve više i gotovo da je na tjednoj bazi 3 do 4 događanja u Kulturnom centru. Po meni sjajna stvar.

Općina također izdvaja puno sredstava za sport. Koliko ste zadovoljni sportskim rezultatima svojih sportaša, od nogometa pa do ostalih sportova?
– Pa moram reći da sam zadovoljan. Mladim ljudima treba na području svakog dijela Hrvatske omogućiti da se bave sportom. To je važno. Mi smo najpretilija nacija kad su u pitanju djeca u Europi. To je nevjerojatan podatak i ne bi tu trebalo ni sekunde čekati, nego bi trebali razmišljati o tome kako pomoći. Kako promijeniti, možda i sustav školovanja u smislu da ima više tjelesnog odgoja, da se djeca više bave sportom. Mi vodimo brigu i pokušavamo napraviti sve da onaj najrasprostranjeniji sport, prije svega nogomet, ima sve uvjete. Imamo četiri nogometna igrališta na području naše općine. Imamo jako puno registriranih igrača. Najviše rangirani klub je Dinamo Predavac s dugom tradicijom. Naravno, i Rovišće koje okuplja veliki broj djece. Radimo sve da igrališta budu uređena, da svlačionice budu kako treba i da imaju dobre uvjete. Ono što se treba možda pohvaliti je da imamo dva igrališta s umjetnom travom i ona velikih dimenzija 40 puta 20. Djeca sada u zimskom periodu ili kad je kiša mogu bez problema doći na ta igrališta. Nema blata, nema ništa, a u stvari se mogu razvijati kao na najboljim terenima koji postoje za bavljenje sportom. Imamo i fitness centar ili teretanu koju mogu koristiti i stanovnici. Imamo taekwondo klub koji se odlično razvija. Osnovan je prije dvije godine. Dosta djece ide unutra. Posebno je to zanimljivo za djevojčice koje se manje bave nekim drugim sportovima i naravno, tu je i šah kojega vodi gospodin Vlado Karagić sjajno već godinama. Vrlo uspješni smo u Hrvatskoj i na najvišim razinama. Tu je i aerobik. Pokušavamo naći uvijek prostor za žene koje se više bave aerobikom kako bi imale svoj prostor i kako bi mogle koristiti taj prostor za vježbanje, za trening. Imamo i ribolovce s kojima se možemo ponositi jer imaju odlične rezultate kad je u pitanju ribolov. Imamo i lovce, i lovci su silno aktivni. Imamo i 2 automata za izbacivanje glinenih golubova na području općine i to je dobro. Znači, lov može biti i natjecateljskog karaktera. Da se vratim sekundu samo na centar kulture. U centru kulture imamo glazbene radionice koje smo dogovorili s Glazbenom školom iz Bjelovara, tako da svi mladi koji su zainteresirani za umjetnost, na određeni način za pjesmu ili neko glazbalo, sigurno se mogu tu okušati i vrlo su radionice posjećene. Želim i ovim putem zahvaliti gospođi Šoš koja radi s njima kao da su sva ta djeca njezina,krasan odnos ima prema njima. Čestitam i roditeljima koji vode svoju djecu svakodnevno na bilo koja od tih događanja, od nogometa, taekwondoa, šaha, glazbe i svega onog što Rovišće čini lijepim mjestom za život.

Kroz ovu priču kroz koju smo prošli možemo reći da je Općina Rovišće pravo mjesto za svaku obitelj.
Trudimo se, mi komuniciramo sa svojim stanovnicima. Imamo i niz udruga na našem području. Zaista puno udruga, od Udruge žena, kulturno umjetničkih društava, voćare, vinogradare, povrćare, vatrogasce. I njih treba spomenuti i oni su aktivni i s njima smo uspostavili jedan kontakt tako da nam bilo koji član koji nam se želi obratiti, može poslati poruku putem bilo koje društvene mreže, da možemo vidjeti što je ustvari potrebno stanovništvu. I to je najbolji način. Ta interaktivna komunikacija. Mi se trudimo ispuniti sve ono što je u našim mogućnostima kada su u pitanju financijska sredstva. Ja moram pohvaliti ovim putem i predsjednika Vijeća koji je svakodnevno na raspolaganju u Općini, sve vijećnike koji su aktivni i moje suradnike koji ulažu puno truda. Nema tu radnog vremena. Nema tu da mi dolazimo u pola 8, pa odlazimo u pola 4, nego tu se ostane kad god treba, dolazi se i subotom i nedjeljom. Nadam se da su ljudi zadovoljni. Osluškujemo, naravno, i druge koji možda nekad nisu zadovoljni. Često su to uvijek spominjane županijske ceste. Zašto se ne napravi? Zašto se ne urede novi nogostupi? Ne ide sve preko noći, ne ide sve lagano. Za sve treba plan i program. Nekada se čekaju dozvole jako dugo. Želimo to na neki način promijeniti i kroz Hrvatsku zajednicu općina u kojoj sudjelujem u radu. Pokušavamo iznaći najbolja rješenja i pokušavamo skrenuti pozornost ministarstvima i tijelima u ministarstvima i Vladi kako bi u stvari rekli što je problem nas na ruralnom području, u malim mjestima kako da se dođe do nekakvih boljih rješenja koja bi ubrzala neke stvari.

Stigli smo do kraja našeg razgovora. Prošli smo praktički sve ono najbitnije. I na kraju pitanje, s obzirom na to da puno radite kao načelnik, aktivni ste i u sportu kao predsjednik NS BBŽ , je li vam to sve naporno?
– Kad neke stvari volite, kad se odlučite za nešto, treba rasporediti vrijeme. Istina je da imam malo slobodnog vremena i tu često sam sebi predbacujem da možda obitelj trpi. Češće bi, naravno, htio biti sa svojim dječačićem doma kojem sam prijeko potreban sada i koji bi sa mnom igrao i nogomet i trenira taekwondo i ne znam što sve ne. Ali jednostavno je to tako, kad se odlučite za nešto da ste u društvenom životu i da želite biti aktivni, onda u svakom slučaju treba odraditi svoj posao najbolje što možete i ne treba vam to biti teško. Nađe se vremena i za ostale aktivnosti, za privatni život i uglavnom pokušavam stići na sve strane.