Bhimlal Kafle, Uday Naryan Matato, Siva Lal, Bijay, Bishnu i Amit, odnedavno su svoj rodni Nepal zamijenili Čazmom gdje su pronašli posao i našli privremeni dom daleko od svoje domovine. Svi oni rade u tvornici namještaja Jandrić i Jandrić, jedino je Bhimlal zaposlenik Grunteka i od svih je najduže u Hrvatskoj, gotovo dvije godine, dok su ostali stigli prije otprilike godinu dana. Posjetili smo ih prošle subote i uz kavu porazgovarali s njima o životu u Hrvatskoj te kako im je na poslu i kako provode svoje dane kada ne rade.
Bhimlal nam je bio prevoditelj jer najbolje govori engleski, a dodao je kako se trude naučiti i hrvatski jezik koji je kažu, jako težak za naučiti.
– Hrvatska je sjajna zemlja, mirna, ljudi su dobri i do sada nismo imali nikakvih problema, kazao je, a na pitanje koliko su znali o Hrvatskoj prije svog dolaska, odgovorio je kako nisu znali previše. Nešto su vidjeli na Youtubeu, a najviše su upoznali Hrvatsku po uspjesima hrvatske nogometne reprezentacije, dok je sada Hrvatska već poznata u Nepalu kao zemlja u kojoj mnogi Nepalci pronalaze posao. Neki od naših sugovornika razmišljaju i dovesti svoje obitelji, jer u Hrvatskoj ima puno više mogućnosti nego u Nepalu, a uz lijepu okolinu i ljubazne ljude plan im je ostati i duže vrijeme, pa bi im boravak uz njihove obitelji bio puno ljepši.
Iako se mi znamo žaliti na puno stvari koje nam smetaju u našoj zemlji, naši sugovornici nemaju nikakvih zamjerki.
– Sve je savršeno u Hrvatskoj, kaže Bhimlal, a na pitanje jesu li se priviknuli na hrvatsku hranu, odgovorio je kako su im naša jela premalo začinjena, pa su još uvijek vjerni svojoj tradicionalnoj prehrani koju si sami pripremaju.
– Većinom jedemo jela s rižom. Kruh u Nepalu ne konzumiramo, ali ovdje ponekad za doručak znamo pojesti pecivo ili nešto slično, ali ipak rižu jedemo dva puta dnevno. Pojedemo ponekad i neko hrvatsko jelo, ali mi volimo koristiti puno začina i volimo jako začinjena jela za razliku od hrvatskih jela koja nisu toliko začinjena.
Pitali smo i ono najbitnije, jesu li zadovoljni s onim što zarade ovdje i je li to dovoljno da mogu ovdje živjeti dobro, ali i slati novac svojim obiteljima u Nepal?
– Zadovoljni smo sa svojim plaćama, ponekad odradimo i prekovremeno, pa dobijemo nešto više. Potrošimo ovdje za hranu, ali dosta šaljemo i našim obiteljima u Nepal.
Ono što je zanimljivo je da su se svi naši sugovornici u Nepalu bavili poljoprivredom i ako ste mislili da svi Nepalci dolaze s Himalaje, naši sugovornici dolaze iz nizinskih dijelova Nepala u kojem vlada više tropska klima, sa zimama u kojima temperatura ne prelazi ispod 20 stupnjeva, tako da im niske temperature koje su vladale unazad nekoliko tjedana baš i ne odgovaraju.
U svoje slobodno vrijeme, kada nisu na poslu, vole otići u trgovinu, kuhati, gledaju TV, filmove, razgovaraju sa svojim obiteljima i međusobno se druže, a možda će vas iznenaditi da na području Čazme trenutno u nekoliko firmi radi gotovo pedesetak Nepalaca.
Vanja Jandrić iz firme Jandrić i Jandrić za svoje radnike iz Nepala kaže da su jako vrijedni i iako nisu školovani za rad na strojevima, brzo uče i ništa im nije teško. Svoje radnike nije uzeo preko agencija za koje kaže da jako eksploatiraju strane radnike.
– Uzimaju im jako puno novaca, ne garantiraju im nikakvu sigurnost, nikakvo stalno zaposlenje. Mislim da bi možda država trebala poraditi na ulasku stranih radnika jer često se događa da agencije dovedu ljude i uzmu im ogromne novce, a nađu im samo sezonski posao na tri-četiri mjeseca i onda su nakon toga ljudi na vjetrometini. To je pravi problem s kojim se susreću strani radnici i to im se često događa. Moji radnici su došli mimo agencija. Dva čovjeka su, doduše došli preko agencija u jednu drugu firmu, pa su onda nakon toga došli kod nas, a tri čovjeka smo uzeli direktno. Rapidno im se tako smanjuje trošak dolaska, oni si taj trošak povrate nakon dva-tri mjeseca rada i onda im je dalje samo benefit, rekao je Jandrić.
Dodao je kako su oni uglavnom ljudi iz ruralnih krajeva gdje se uglavnom bave agrikulturom i nemaju iskustva u industriji, ali su jako marljivi i tako kompenziraju taj nedostatak.
– Ono što je važno, oni imaju volju učiti, jako se trude da usavrše znanje i da nauče. Recimo, konkretno imamo CNC strojeve koji su kompjuterski upravljani i oni se svi trude da nauče barem osnove. Nisu to sad neke komplicirane komande i oni se trude naučiti da mogu samostalno upravljati strojevima.
Jandrić dodaje kako je Hrvatska za njih obećana zemlja jer kod nas još uvijek postoji empatija između ljudi koja je specifična za katoličke zemlje i tretman ljudi i poslodavaca je dosta dobar prema njima.
– Mi se trudimo dati im adekvatan smještaj, da se ljudi ipak osjećaju dostojanstveno. Zasad su nam još dva čovjeka u dolasku i imamo namjeru proširivanje našeg poslovanja u smjeru građevine, da ipak ne sjedimo na jednoj grani, već da da pokušamo proširiti naše poslovanje, kazao je Jandrić o svojim daljnjim planovima koje će pokušati ostvariti uz domaće radnike, ali i s radnicima iz Nepala koji su u Čazmi pronašli svoj privremeni dom.
