PRIJATELJSKA RUKOMETNA UTAKMICA:

RK BJELOVAR – RK VIDOVEC 35:37

Rukometaši Bjelovara su se ubrzo nakon Božića i Nove godine vratili trenažnom procesu te pripremama za drugi dio sezone Prve hrvatske rukometne lige Sjever, a prošloga su petka – 19. siječnja u sklopu tog trenažnog procesa odigrali i prvu prijateljsku utakmicu. Bilo je to protiv sastava Vidovca koji je jedan od suparnika Bjelovarčanima u ranije navedenom rukometnom društvu s tim što se on nalazi u njegovu donjem domu. Dakle, riječ je o momčadi koja RK Bjelovar nikako ne bi smjela predstavljati poteškoće, a posebice iz razloga što su Vidovčani u bjelovarsku dvoranu Europskih prvaka ovom prilikom stigli sa svega 11 igrača, odnosno tri osobna automobila. Međutim, unatoč svim ovim navodima, rukometaši iz ove malene općine trijumfirali su konačnim rezultatom 35:37, i to naravno na sveopće iznenađenje svih prisutnih.

Isto tako, shodno konačnom ishodu, jasno je da su obrane bile u drugom planu, da se praktički nisu niti igrale, a da u redovima Bjelovara i dalje zvoni zvono na uzbunu te da se gotovo ništa nije promijenilo govori i činjenica da je trener Željko Čagalj, razumljivo nezadovoljan razvojem događaja odmah nakon ovih 60 minuta razgovarao s klupskom upravom ponudivši ostavku. Ona još uvijek (barem za sada) nije prihvaćena, ali svakako će biti izuzetno zanimljivo pratiti sva zbivanja u i oko RK Bjelovar u razdoblju koje je pred nama. Ono što također moramo kazati u cijeloj ovoj, pomalo komičnoj priči jest to da se bjelovarski rukometni strateg još jednom „polomio“.

Naime, Čagalj je još jednom pao na stubištu ozlijedivši isto ono koljeno koje je nastradalo prije nekog vremena na tribinama bjelovarskog rukometnog hrama. Jedina razlika je što mu se to ovoga puta dogodilo u zgradi, na njegovoj bjelovarskoj adresi. Dakle, ovaj čovjek očigledno nema sreće u našem malenom, lijepom gradu, a zaključak je jednostavan – poteškoće nam najviše stvaraju klubovi sa hrvatskoga sjevera. Stoga, možda bi najbolje bilo izbjegavati utakmice s Čakovčanima, Vidovčanima, Varaždincima i ostatkom tamošnje, za Bjelovarčane očigledno prejake svite.