7.7 C
Bjelovar
Srijeda, 21 veljače, 2024
spot_img

Zbog čega zapravo kitimo božićnu jelku?

Nove vijesti

Okupljanje na Badnjak u krugu obitelji pred božićnim drvcem koje ćete okititi najljepšim ukrasima dio je omiljene tradicije svih kršćanskih vjernika, no samo božićno drvce zapravo nema veze s kršćanstvom i Isusovim rođenjem koje slavimo na Božić. Jeste li se ikada zapitali zašto uopće kitimo bor?

Prva stvar na koju pomislimo na spomen Božića jest kićenje božićnog drvca i pokloni koji će nas ispod njega dočekati. Božićni pokloni usko su povezani s kršćanskim događajem rođenja Isusa, dana na koji je Isus primio poklone od sveta tri kralja, a koji do danas slavimo kao Božić, što označava umanjenicu od Boga – Isusa Krista.

Za razliku od tradicije božićnog darivanja za koju je jasno kako je preuzeta iz Biblije, shvaćanja zašto kitimo božićno drvce ostala su nerazjašnjenja do danas. Postoji nekoliko teorija i mitova o tome kada i kako je započeo ovaj običaj te zbog čega ga je usvojila Katolička crkva kao dio slavljenja Isusova rođenja.

Iako ne postoji direktna poveznica između božićnog drvca i kršćanstva, drvce, točnije bor, zapravo predstavlja vezu između Boga i čovjeka, a kiteći ga Bogu odajemo počast, što se često smatra usvojenom poganskom tradicijom ukrašavanja i štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog solsticija. Također, drvce predstavlja i čovjekovu prolaznost. Ljudi i drvce puštaju korijenje i dižu se u zrak, no ljudski život je baš poput drvca – prolazan. Kršćanstvo je prihvatilo bor jer je zimzeleno drveće ravnije pa je time i simbolika veća. Ipak, ova teorija ne objašnjava u potpunosti zbog čega kitimo bor.

Vjeruje se kako su ukrašavanje božićnog drvca započeli luterani u Njemačkoj u 16. stoljeću, a potom se taj običaj proširio ostatkom svijeta. Iako se u početku drvce kitilo plodovima i papirom, s vremenom su se ukrasi mijenjali, a pojavom konzumerizma važnost bogato okićenog božićnog drvca poprimilo je veće razmjere i zadobilo simpatije sljedbenika i u nekršćanskim zemljama. Iako brojni vjernici diljem svijeta prakticiraju kićenje bora kao neizbježan obiteljski običaj za badnju večer, domovina ove božićne tradicije nije još uvijek poznata.

U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća, kao posljedica njemačkog utjecaja, no bez obzira na to što do tada kićenje drvca nije bilo rašireno u hrvatskim krajevima, domovi su se i ranije ukrašavali zelenilom, cvijećem i plodovima na Badnjak. U početku su se ukrašavala bjelogorična stabla, i to najčešće voćkama, a kasnije su se zimzelena stabla ukrašavala ukrasima od papira i raznim slasticama poput pozlaćenih oraha i lješnjaka. Često su se na drvce stavljale i svijeće koje su još od Rimskog Carstva simbol nade i božanstva.

Oni imućniji imali su posebne figurice kojima su kitili svoja drvca, a s godinama raskošna drvca bogato ukrašena kuglicama i lampicama postala su temeljan dio božićnog drvca u svim kućanstvima. Ispod drvca redovito su se stavljale jaslice, najčešće izrađene od drva, koje oslikavaju Isusovo rođenje u štalici. Najstarije se hrvatske jaslice nalaze na otočiću Košljunu kraj otoka Krka, a potječu iz 17. stoljeća, dok se godišnje u Hrvatskoj proizvede otprilike 500.000 božićnih drvca.

Izvor: T-portal

Vezane vijesti

spot_img
spot_img
- Slušaj Super narodni radio -

Crna kronika