U Narodnoj knjižnici Petar Preradović Bjelovar sinoć je predstavljena Nagrada Željko Sabol. Naime, Kulturno vijeće Grada Bjelovara je donijelo ove godine odluku da se uvede nagrada za kulturu koja se zove po pokojnom Željku Sabolu.
– Željko je dio identiteta ovog grada. Mnogi koji uživaju u njegovoj poeziji i u njegovim pjesmama koje slušaju, ne znaju da se radi o Željku Sabolu. Samo im je ostao u ušima. Oni koji bolje poznaju njegov život pamtit će ga po pjesmi „Kad izgovorim tvoje ime“ ili po njegovoj biografiji i njegovom životnom putu koji je bio izrazito težak. Vrijeme je da ponešto i popravimo. Dovedemo tu nagradu koju, kao što znate, neće biti samo za Grad Bjelovar i za Hrvatsku, mi se nadamo da će on poslužiti kao inspiracija i mnogim drugim ljudima koji pišu u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, kazala je Đurđa Adlešič, predsjednica Kulturnog vijeća Grada Bjelovara.
Milan Bešlić, predsjednik Odbora za dodjelu Nagrade Željko Sabol, pojasnio je na koji način će se ova nagrada dodjeljivati.
– Nagrada je zamišljena od gradske vlasti kao nagrada koja će se dodijeliti bijenalno, , jedne godine za hrvatsku povijest i za pjesnike koji se pišu na hrvatskom jeziku i druge godine će biti nagrada za likovno područje. To znači da neće biti samo za likovne umjetnike, kipare, slikare, nego i za pisce, odnosno za kustose, za koncepcije izložbe i za neke projekte koji su po svojoj naravi unutar toga područja. Ove godine, to znači godine koja je pred nama, bit će prva godina u kojoj će se dodijeliti za pjesništvo, a godinu iza za likovno područje, pojasnio je Bešlić.
Dr. Davor Šalat, član Odbora za dodjelu Nagrade Željko Sabol govorio je o važnosti Željka Sabola u književnom smislu unutar hrvatske književnosti.
– U književnom opusu, on je bio jedan od najvažnijih predstavnika generacije šezdesetih godina tzv. razlogaša, čak se smatra jednim od tipičnih predstavnika toga razdoblja. To je jedno razdoblje koje je obilježeno i hladnim ratom i možda jednom depresivnom situacijom u društvu i osobnom egzistencijalnom krizom mnogih književnika i ljudi, a on je to nekako sve u svojim pjesmama jako dobro fiksirao, tu atmosferu i vlastiti osjećaj tjeskobnosti, vlastiti osjećaj težine postojanja. S druge strane, i on se sam jako razvijao. S jedne strane išao je od stiha koji je bio slobodan, a kasnije se kretao i prema pjesmi u prozi. Bio je također majstor soneta u jednoj zbirci pjesama, a osobito je poznat i kao autor tekstova za glazbu. Mnogi doista najistaknutiji naši izvođači popularne glazbe, kantautori ili pjevači i pjevačice su izvodili upravo njegove tekstove, rekao je Šalat o Sabolu.
