Lavež pasa i visoka ograda svjedoče nam da smo blizu Skloništa za životinje Severin koje već gotovo tri godine brine o napuštenim psima s područja Bjelovara i okolnih općina. Dočekuje nas Sonja Malez Čalić, doktorica veterine. Ulazimo u lijepo uređen prostor, psi su u boksovima, a neki na istrčavanju po dvorištu skloništa. Obilazimo pse. Ima ih raznih pasmina i veličina, a u očima im se vidi želja za rukom koja će ih podragati ili ih povesti u novi dom. Unatoč lošem iskustvu s ljudskom rasom, još uvijek u sebi čuvaju ljubav koju samo psi mogu osjećati.
Sonja nam pojašnjava kako se trenutno na skrbi nalaze 193 psa, od toga je 26 štenaca. Napušteni su i pronađeni svugdje, a ovdje dobivaju najbolju skrb koja im se može pružiti. No, nedostaje im mjesto koje će zvati novim domom.
‒ Pozivamo sve one koji planiraju nabaviti psa kao kućnog ljubimca da nas posjete ovdje u Severinu. Najbolje je nakon 10 sati kada završimo čišćenje i hranjenje. Fotografije pasa i kratak opis objavljujemo i na Facebook stranici skloništa kako bi ljudi mogli vidjeti pse. Ono što moram napomenuti, a ljudi često zaboravljaju, prilikom udomljavanja i potpisivanja ugovora postaje se vlasnikom psa i na njemu je tada sva briga i odgovornost o psu. Ovdje su oni kastrirani, očišćeni od parazita, čipirani i cijepljeni, a daljnju brigu preuzima novi vlasnik. Životinje nisu igračke i traže odgovornost i posvećenost ‒ napominje Sonja Malez Čalić.
Kako napuštene životinje s ulice zbrinjavaju komunalni redari te one završe u skloništu, prolaze čipiranje, cijepljenje, čišćenje. Zanimalo nas je koliko to košta jedinice lokalne samouprave koje imaju potpisan ugovor sa skloništem u Severinu.
‒ Samo zbrinjavanje košta oko 200 eura, a skrb na godišnjoj razini iznosi 1.700,00 eura, tako da se začas dođe do brojke koliko ta skrb košta. Primjerice, Općina Veliko Trojstvo mjesečno izdvaja oko 4.500,00 eura za pse pronađene na njezinom teritoriju. I nije ovdje samo u pitanju novac, već je tu prvenstveno neodgovornost vlasnika kojeg je ponekad teško utvrditi. Susjedi šute čiji je to pas, a onda zbrinjavanje plaćamo svi mi. Zato pozivam vlasnike da kastriraju ili steriliziraju svoje ljubimce kako ne bi dolazilo do nekontroliranog podmlatka koje završi na nekom putu ili šumi, a onda spašeno, kod nas. Budimo ljudi prema četveronožnim prijateljima i pružimo im ljubav koju zaslužuju ‒ zaključuje Sonja Malez Čalić.
Napuštamo sklonište, s osjećajem tuge, malo veće ljubavi prema psima i malo manje prema ljudima jer iza nas ostaju 193 dlakavca koja čekaju svoj dom i priliku za novim početkom, pa zašto im to ne bi pružili upravo vi?!
Slaven Klobučar
