Postoji jedna zanimljiva anegdota koja datira još iz 1931. godine, a govori o putniku i trgovcu koji je prvi put stigao u Martinac tijekom putovanja kroz moslavački kraj. Na svom putu prema odredištu, trgovac se izgubio i bez obzira kojim putem krenuo, uvijek bi završio ispred crkve u Martincu. Ljut i umoran, obratio se mještanima i upitao ih kakvo to selo imaju koje ima čak devet crkava.
U to vrijeme, Martinac je brojao 545 mještana, no nažalost, danas taj broj se smanjio na svega četrdeset. No, Vlado Franjević i obitelj Tonković, koji su povratnici u Martinac, odlučili su ponovno pokrenuti obilježavanje Dana sela, koji se do prije petnaestak godina svake godine slavio. Ideju su iznijeli svojim sumještanima, koji su je odmah prihvatili.
“Došli smo brzo do zaključka da bi bilo dobro obilježiti Dan sela, što se, čini mi se, nije dogodilo već petnaest godina. Ovo je ostvareno u jako kratkom vremenu. Danas sam presretan što smo uspjeli i što je odaziv velik”, kazao nam je Vlado Franjević. Dodao je kako je važno da se zajednički pokrenu kako bi se ostvarili rezultati za dobrobit svih mještana.
Tako se danas u Martincu okupilo i staro i mlado, svi oni koji ovo selo nose u srcu i prije su živjeli u njemu. Bilo je tu puno emocija i susreta starih prijatelja i rodbine koja dugo nije navratila u ovaj kraj.
Jedna od želja mještana je obnova stare zgrade područne osnovne škole i davanje joj nove funkcije, kao i obnova mjesnog doma. Vlado Franjević ističe kako je to za njega velika rana na srcu, budući da je upravo u toj školi završio prva četiri razreda. “Gledajući zgradu kako propada, uvijek me je to jako boljelo. Želja mi je da se škola obnovi. Prvo moramo pokazati da nam je stalo, a tek onda možemo računati na pomoć drugih”, istaknuo je Franjević.
Obnovom stare zgrade škole ona bi dobila i novu funkciju jer danas kao škola nije potrebna, naime u selu nema ni jednog osnovnoškolca, tek je jedan srednjoškolac.
Franjević dodaje kako je važno sačuvati tri zgrade u selu koje imaju povijesnu i kulturnu vrijednost – crkvu, školu i seoski dom. “Mislim da selo Martinac ima perspektive, koliko god to danas možda čudno zvučalo. Moramo se promijeniti, rasti zajedno i graditi opet. Ova akcija nam je to pokazala”, zaključio je Franjević.
Vlado Franjević ovom prigodom postavio je i svoju umjetničku instalaciju u Martincu kao simbolički znak da duh sela i dalje živi i priča svoju priču.
Podršku ovom okupljanju mještana dao je i gradonačelnik Dinko Pirak. On ističe da su stanovnici sela i djeca, posebno najmlađi, ti koji čine život u selu i koji su njegova budućnost. “Nažalost, sjećam se Martincu prije dvadesetak godina kada sam stupio na dužnost gradonačelnika. Tada je selo imalo oko dvjesto stanovnika. Danas čujem da ovdje živi samo četrdesetak ljudi. Ljudi su se iselili, starci su preminuli. No, ova okupljanja koja se događaju, gdje se ljudi počinju vraćati u selo, poput umjetnika Franjevića i drugih koji kupuju imanja i žele živjeti ovdje, možda predstavljaju budućnost”, rekao je Pirak.
Gradonačelnik je također spomenuo oronulu staru školu koja je simbol prošlosti, ali i prilika za budućnost. Objekt je trenutno u vlasništvu države, ali Pirak ističe da će se pokušati da grad dobije zgradu u svoje vlasništvo. Nada se da će novi zakon omogućiti ubrzanje tog procesa, te ističe inicijativu umjetnika koji su osnovali udrugu. “Možda je to prostor gdje oni mogu pronaći sebe. Potrebno je i pronači novčana sredstva koja bi vratila ovaj objekt u život. Bilo bi lijepo da naselje ima više stanovnika i da izgradimo novu školu. To je naša želja i nadam se da će se ostvariti”, zaključio je Pirak, pozivajući mještane na sastanak kako bi se dogovorili o daljnjim koracima oko obnove mjesnog doma.
