Kako smo već i najavili na našem portalu, rukometašice Bjelovara će danas od 19 sati igrati posljednje, 26. kolo Prve hrvatske ženske rukometne lige protiv Splita 2010., a bit će to utakmica koja će izravno odlučivati o trećem mjestu ljestvice. Upravo iz tog razloga, u studiju Super radija su prije nekoliko dana bili Dario Obran i Goran Trajkovski – trenerski dvojac bjelovarskih djevojaka. Stoga, ovom prilikom vam donosimo pojedinosti tog razgovora kojim je ovaj super važan meč još jednom najavljen.
Iako ste na početku sezone pomalo „šepali“, kako je vrijeme odmicalo stvari su došle na svoje te su rukometašice Bjelovara definitivno među četiri najbolje momčadi u Hrvatskoj. Dario, kažite nam nešto o tome!
Točno! No, želio bih se najprije malo vratiti unazad. Naime, ŽRK Bjelovar je već u posljednjih šest godina u samom vrhu hrvatskog ženskog rukometa i tu se izmjenjujemo. Nekoliko puta smo bili treći, nekoliko puta četvrti što je zapravo jako, jako velik uspjeh. Ovu bih godinu ipak izdvojio kao najuspješniju, a iz razloga što smo s praktički domaćom momčadi već sada ostvarili rekordan broj bodova te time osigurali treće ili četvrto mjesto. Oba ta mjesta vode nas u europska natjecanja iduće sezone. Znači, ovaj dvoboj se može okarakterizirati kao šlag na torti, no ipak bi bilo lijepo s terena otići s peharom, odnosno broncom oko vrata. Tome se svi nadamo.
Biti šest godina u nizu u samom vrhu nije nimalo lako i jednostavno. Puno je klubova, svi žele vodeće pozicije pa je upravo zbog toga ovo veliki uspjeh. Dario, iznesite nam svoje mišljenje!
Istina! Riječ je o velikom uspjehu, ali ne samo za ženski rukomet, već i za bjelovarski sport u cjelini. U ovom dijelu nikako ne smijemo zaboraviti niti Grad Bjelovar koji nas podržava u financijskom smislu, a svi znamo da realno sport bez toga ne postoji. Međutim, isto tako, mislim da je osim toga razlog svih ovih postignuća jako dobra suradnja unutar kluba gdje je oformljen trenerski tim dobrih prijatelja. Kako na terenu, tako i izvan njega. Nadograđujemo se, a suradnja je kvalitetna i sa seniorskom momčadi, ali i sa djevojkama mlađih dobnih skupina. Iskusni smo te bih rekao da je to jedini pravi put za ovu razinu.
Gorane, baš poput Daria, cijeli svoj život ste posvetili rukometnoj igri. Bili ste odličan vratar, a sada ste se odlično snašli i u ulozi pomoćnog trenera. Što biste rekli, koja je razlika između ženskog i muškog rukometa?
Zapravo, velike razlike niti nema. Ipak, rekao bih kako je konkurencija kod rukometaša malo jača. Pritom mislim i na Hrvatsku i na svijet, ali isto tako, ženski rukomet se podiže. Posebice u Hrvatskoj što dokazuje osvajanje naše prve reprezentativne medalje prije nekoliko godina ne Europskom prvenstvu. Smatram kako je upravo taj događaj podigao hrvatski ženski sport u cjelini, no mišljenja sam da je upravo zbog svega navedenog rukomet najjači naš ženski kolektivni sport. Tu su i koprivnička Podravka Vegeta te zagrebačka Lokomotiva koje kontinuirano participiraju u Ligi Prvakinja pa je to još jedan dokaz svega izrečenoga. Djevojke vole rukomet, mi smo se snašli s njima i idemo samo prema naprijed.
Kako je biti trener ženskoj momčadi?
Obran: Što se mene tiče, riječ je o jednoj normalnoj pojavi. Ja sam od početka svoje trenerske karijere u ženskom rukometu. Dakle, već nekih 12 godina, odnosno iz vremena kada je predsjednik ŽRK Bjelovar bio gospodin Milan Mateković koji me pozvao. Predvodio sam mlađe uzraste, da bi posljednje tri godine proveo sa seniorkama. Navikao sam se i ja čak niti ne znam kako je raditi s muškima. Iskreno ću reći, ne bih niti mijenjao, zadovoljan sam i mislim da sam se u priči s djevojkama dobro snašao. Stvarno imamo jako dobru suradnju, komunikaciju te je sve za poželjeti. Trajkovski: Oformili smo tim djevojaka koje su sportašice, sportašice u svakom smislu riječi te nas ponekad čak i iznenade svojom posvećenošću iako je važno napomenuti da većina naših rukometašica radi, dakle zaposlene su u određenim tvrtkama. Svaka im čast na tome jer, kada i mi možda zakažemo donoseći odluke one nas sa svojim prijedlozima „poguraju“, daju nam dodatan impuls. To je vidljivo na rezultatima.
Zanimljivost je da puno bodova donosite s gostujućih parketa gdje praktički igrate kao kod kuće. Kako to komentirate?
Trajkovski: Mi imamo shemu po kojoj radimo. To zapravo znači da, obzirom na mali broj igračica jako moramo paziti na ozljede pa odlazak na gostovanje obično planiramo dan ranije. Mislim da to, osim Podravke i Lokomotive nitko ne radi. Da li je to zbog financija ili nečega drugoga ne znam, no mi upravo zbog toga dođemo do dobrog ishoda. Djevojke se uspiju odmoriti, manje dolazi do ozljeda te ih zahvaljujući tome na raspolaganju imamo kroz cijelu sezonu. Još jedan dokaz dobrobiti tog načina rada jest da nismo imali niti jednu ozlijeđenu rukometašicu u sezoni što je jedan raritet. Obran: Nadovezao bih se na Goranove riječi i pohvalio karakter djevojaka koje se žrtvuju na trening dolazeći praktički sa svoga posla. Malo je takvih sportaša, sportaša koji mogu posložiti svoj poslovni, privatni te trenažni život, a pritom postizati ovakve rezultate.
Jeste li „skenirali“ Splićanke?
Trajkovski: Naravno da jesmo. Riječ je o jednom odličnom sastavu koji također pobjeđuje i kao domaćin i kao gost, ali je riječ i o sastavu koji je nešto drugačiji od nas. Zapravo, radi se o skupu individualki, dok smo mi jedan pravi tim. Tako da, najviše pozornosti moramo obratiti na njihove individualne kvalitete što znači da su tu udarci s raznih pozicija, bit će važno proučiti njihove finte, ali i vratarke. Iako, mislim da su naše djevojke ipak iskusnije i da uz pomoć naših navijača možemo slaviti. Splićanke nisu navikle na ambijent kakav je u Bjelovaru jer u svojoj dvorani nemaju prevelik broj gledatelja.
Ima li ŽRK Bjelovar kvalitetan pomladak?
Trajkovski: Mi smo ove godine željeli pronaći neki balans jer bih kazao kako nije lako biti u vrhu sa seniorkama i pritom imati kvalitetan pomladak. Niti financijska moć nam nije takva. Dakle, ove godine smo na mini rukomet upisali tridesetak-četrdesetak djevojčica oformivši dvije momčadi – U14 i U16. Tim potezom se zapravo vraćamo mlađim kategorijama kako bismo u dogledno vrijeme nadomjestili današnje članice seniorskog tima. Obran: Interes raste zahvaljujući postignućima, no ne samo klupskih već i reprezentativnih što smo već spomenuli. Također, u svemu ovome nam koristi i bjelovarska rukometna tradicija. Po meni, na nama je da samo kvalitetno radimo te će to onda mladi roditelji, odnosno djeca prepoznati. Želja nam je da im bude zabavno, da se razvijaju, a ukoliko naposljetku netko od njih ostvari dobru karijeru to je samo dobro za nas u klubu.
Uz vaš predan, profesionalan rad postoji mogućnost da tijekom godina dostignete Podravka Vegetu te Lokomotivu! Što nam kao zaključak ove priče možete reći o tome?
Trajkovski: Svakako ćemo se truditi da to napravimo. Nadam se da će neke rukometašice koje imaju želju ostvariti nešto više u svojoj karijeri prihvatiti upravo ŽRK Bjelovar kao svoj klub što bi nam uvelike pomoglo da im konkuriramo, a trenutno nam je vrlo teško pregovarati s nekim jer Koprivničanke i Zagrepčanke imaju puno bolje uvjete od nas. Dakle, mi moramo svoje snage bazirati na igračicama koje ovdje dolaze studirati i rekao bih da moramo biti zahvalni što imamo dva fakulteta – sestrinstvo te mehatroniku. Njih pohađaju naše djevojke iz Sinja, odnosno Osijeka, a one su samo zbog toga došle ovdje. Stoga, tim smjerom smo krenuli i to je naš način privlačenja rukometašica. To ćemo raditi i u budućnosti jer školovanje je izrazito važno. Znamo da ženski rukomet nije plaćen kao što je to slučaj kod muškaraca pa djevojkama moramo omogućiti školovanje.
