Kiša je proteklog tjedna zaustavila sadnju krumpira, koja je i krenula bitno kasnije nego inače. Od 150 planiranih hektara i jedan od naših najvećih proizvođača industrijskog krumpira, Mario Puškarić iz Kaniške Ive uspio je posaditi tek 30 posto. Bitno je, ističe, da se kiša ne protegne na duže vrijeme. U tom slučaju bi se mogao ponoviti prošlogodišnji problem kada su i na polju iskusnog proizvođača poput Puškarića nepovoljne vremenske prilike odnijele oko 20 posto uroda.
– Prošla godina je bila iznimno nepovoljna. Prinosi su prošle godine bili na 50 posto od naših uobičajenih prosjeka. Godina je bila klimatološki iznimno nepovoljna. Najprije vlaga i propadanje sadnog materijala u gredici, a onda ekstremno visoke temperature u vrlo kratkom razdoblju, koje su ostavile traga na prinosu. I uz navodnjavanje, ako su temperature nekoliko dana iznad 30 stupnjeva, krumpir prestane s rastom i tu nema pomoći – objašnjava Puškarić.
Ove godine računica mu kaže da će ga sadnja krumpira po hektaru doći oko četiri tisuće eura plus troškovi mehanizacije. Po tome bi u prinosu za jedan hektar krumpira trebao postići prihod od sedam tisuća eura. – To bi moralo biti minimalan prihod kako bi proizvodnja bila održiva. Prošle godine prihod je iznosio između tri i tri i pol tisuće eura i to je razlog zbog čega smo s nekadašnjih 300 sada krumpir odlučili posaditi na 150 hektara. I ja nisam jedini. Svi u našoj Udruzi proizvođača industrijskog krumpira su za 50 posto smanjili proizvodnju – doznajemo od Puškarića, inače u Hrvatskoj najvećeg proizvođača krumpira i češnjaka.
Kaže kako otkupljivač prošle godine nije imao razumijevanja za situaciju na tržištu, povećanje troškova proizvodnje krumpira i svega što ih je snašlo. Nada se da će prepolovljena proizvodnja kod svih proizvođača biti poruka vodstvu tvornice da promijeni pristup.
Kada je češnjak u pitanju tu se ne žali. Nakon desetak godina skupilo se iskustvo i ta proizvodnja odlično napreduje.
– Sve proizvodnje zajedno čine stabilno poslovanje i jedna se ne može izdvojiti. Proizvodnja češnjaka nam generira najvišu zaposlenost. Ove godine češnjak solidno izgleda. Prošle godine je bio nešto slabiji, ali sada je iza nas desetak godine proizvodnje i iskustva i sada je to jedna stabilna proizvodnja – kaže Puškarić i prigovara načinu na koji se kod nas dijele poticaji.
Ni on nema lijepe riječi za pravilnik koji je stupio na snagu i iz područja sa značajnim prirodnim ograničenjima izbacio Garešnicu.
– To je toliko nepošteno, a i sam sustav poticaja je nepošten i nemoralan. Ne može se to gledati po cijelom području jednog grada ili općine jer su tla različita na malim razmacima. Vrsta tla i pogodnosti za obrađivanje su različita unutar jednog grada i općine što dokazuje i moj primjer. Ja gospodarim zemljištima koja su teža za gospodarenje, ali nažalost takvi proizvođači ne nailaze na razumijevanje u Ministarstvu – zaključuje Puškarić.
Više pročitajte u novom izdanju 043 Bjelovarsko-bilogorskog vjesnika koji izlazi 20. travnja
Imate priču ili informaciju?
Želite na neki problem upozoriti ili nekoga istaknuti?
Pošaljite nam poruku.
Vaši podaci neće biti javno objavljeni niti proslijeđeni trećim stranama.
