Kiša je proteklog tjedna zaustavila sadnju krumpira, koja je i krenula bitno kasnije nego inače. Od 150 planiranih hektara i jedan od naših najvećih proizvođača industrijskog krumpira, Mario Puškarić iz Kaniške Ive uspio je posaditi tek 30 posto. Bitno je, ističe, da se kiša ne protegne na duže vrijeme. U tom slučaju bi se mogao ponoviti prošlogodišnji problem kada su i na polju iskusnog proizvođača poput Puškarića nepovoljne vremenske prilike odnijele oko 20 posto uroda.
– Prošla godina je bila iznimno nepovoljna. Prinosi su prošle godine bili na 50 posto od naših uobičajenih prosjeka. Godina je bila klimatološki iznimno nepovoljna. Najprije vlaga i propadanje sadnog materijala u gredici, a onda ekstremno visoke temperature u vrlo kratkom razdoblju, koje su ostavile traga na prinosu. I uz navodnjavanje, ako su temperature nekoliko dana iznad 30 stupnjeva, krumpir prestane s rastom i tu nema pomoći – objašnjava Puškarić.
Ove godine računica mu kaže da će ga sadnja krumpira po hektaru doći oko četiri tisuće eura plus troškovi mehanizacije. Po tome bi u prinosu za jedan hektar krumpira trebao postići prihod od sedam tisuća eura. – To bi moralo biti minimalan prihod kako bi proizvodnja bila održiva. Prošle godine prihod je iznosio između tri i tri i pol tisuće eura i to je razlog zbog čega smo s nekadašnjih 300 sada krumpir odlučili posaditi na 150 hektara. I ja nisam jedini. Svi u našoj Udruzi proizvođača industrijskog krumpira su za 50 posto smanjili proizvodnju – doznajemo od Puškarića, inače u Hrvatskoj najvećeg proizvođača krumpira i češnjaka.
Kaže kako otkupljivač prošle godine nije imao razumijevanja za situaciju na tržištu, povećanje troškova proizvodnje krumpira i svega što ih je snašlo. Nada se da će prepolovljena proizvodnja kod svih proizvođača biti poruka vodstvu tvornice da promijeni pristup.
Kada je češnjak u pitanju tu se ne žali. Nakon desetak godina skupilo se iskustvo i ta proizvodnja odlično napreduje.
– Sve proizvodnje zajedno čine stabilno poslovanje i jedna se ne može izdvojiti. Proizvodnja češnjaka nam generira najvišu zaposlenost. Ove godine češnjak solidno izgleda. Prošle godine je bio nešto slabiji, ali sada je iza nas desetak godine proizvodnje i iskustva i sada je to jedna stabilna proizvodnja – kaže Puškarić i prigovara načinu na koji se kod nas dijele poticaji.
Ni on nema lijepe riječi za pravilnik koji je stupio na snagu i iz područja sa značajnim prirodnim ograničenjima izbacio Garešnicu.
– To je toliko nepošteno, a i sam sustav poticaja je nepošten i nemoralan. Ne može se to gledati po cijelom području jednog grada ili općine jer su tla različita na malim razmacima. Vrsta tla i pogodnosti za obrađivanje su različita unutar jednog grada i općine što dokazuje i moj primjer. Ja gospodarim zemljištima koja su teža za gospodarenje, ali nažalost takvi proizvođači ne nailaze na razumijevanje u Ministarstvu – zaključuje Puškarić.
Više pročitajte u novom izdanju 043 Bjelovarsko-bilogorskog vjesnika koji izlazi 20. travnja
