KRUH SA SEDAM KORA: Zbog neprodane pšenice ratari poslali apel vladajućima

Prije jedva godinu dana s medijskih naslovnica vrištali su zastrašujući naslovi, Svijet ima zaliha pšenice za još samo deset tjedana, Globalne zalihe žitarice u padu, Što ćemo ako ne bude kruha i krušnih proizvoda. Danas, potpuni obrat. Silosi prepuni pšenice, a manje od tri mjeseca nas dijeli od žetve. Do kakvog je poremećaja došlo i zbog čega, unatoč prevelikim zalihama, i dalje jedemo najskuplji kruh ikada pitali smo one koji su u žiži zbivanja.

– U silosima je neprodano 400 tisuća tona pšenice, a cijena joj je s dvije kune pala na 1,40. Naši ratari ove godine očekivali su rekordnu zaradu od pšenice, čija se otkupna cijena udvostručila zbog rata u Ukrajini, no novi poremećaj na tržištu srušio je cijenu pšenice i svi su izgledi da će domaći proizvođači najvažnije krušarice opet ostati kratkih rukava. Naime, na tržištu Rumunjske, Mađarske, Poljske, Slovenije, Austrije i Hrvatske pojavili su se veliki viškovi ukrajinskog brašna i ruske pšenice koja se najčešće melje u Mađarskoj i ruši cijenu brašna u spomenutim zemljama. Ovo što se događa povijest ne pamti. Uzrok jest rat u Ukrajini, ali tolike burzovne špekulacije, toliko plašenje naroda, kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja, još nismo doživjeli. Hrvatski seljak zbog loše otkupne cijene u prošloj žetvi i zbog pojedinih otkupljivača koji nisu poštovali cijene na svjetskoj burzi doveden je do ruba – kaže Petar Pranjić, predsjednik Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore, koji je krajem ožujka poslao Vladi, saborskom Odboru za poljoprivredu i ministarstvima poljoprivrede i gospodarstva apel za spas ratara.

Suočeni s povećanim troškovima energije u proizvodnji domaći ratari su nezainteresirani za preradu domaće pšenice, koje je u silosima ostalo gotovo polovina od godišnje proizvodnje od oko milijun tona. Dakle, pšenice imamo za izvoz, cijena joj je drastično smanjena, a kruh i krušni proizvodi na povijesno visokim iznosima cijena i kada je pšenica bila skuplja i danas kada je znatno jeftinija.

– Rješenja imamo spremna za sve ratarske kulture u kojima smo samodostatni. Prijedlog vladajućima će biti da se uvedu, ako budemo mogli mimo EU-a, carine za robu koja ulazi u Hrvatsku. U najmanju ruku da se uvede uredbena mjera i zaštitna cijena za poljoprivredne proizvode kakve je Vlada RH uvela za ulje, meso, piletinu, dimljeni vrat i slično. Pošto je situacija izvanredna Vlada treba lupiti šakom o stol i reći otkupljivačima da ne zlorabe situaciju i da nas ne ucjenjuju u novoj žetvi. Da se limit odredi na 350 eura za tonu pšenice i ispod toga ne smije biti. Tko ju bude izvozio da mora platiti razliku do te cijene, a ona će ići u potporu našim ratarima i poljoprivrednicima. Znači zaštiti sa strogim nadzorom i carinjenjem. Znači elemenata zaštite ima, a najsretniji bi bili kada bi se donio balans na razini EU-e.  Mi suosjećamo s ukrajinskim narodom, ali ja ne mogu ugrožavati opstojnost svoje obitelji i OPG sa osam zaposlenih i dovesti nas u dužničko ropstvo – objašnjava Pranjić.

Po njemu krajnje pogubno će biti obistine li se sasvim izvjesne prognoze da će nova otkupna cijena u žetvi biti 150 eura za tonu pšenice. Tvrdi da je to sto posto manje od očekivanog i isto toliko manje od uloženog.

– Pitamo se kao oni koji nosimo proizvodnju i prvi u lancu, zašto sada kada je očajna i dramatična situacija, zašto naš narod ne jede kruh po cijeni od maksimalnih pet kuna jer po našim izračunima skuplji ne bi smio biti, ali to bi trebali reći i ekonomosti kakvi su realni izračuni. Svi odgovorni peru ruke i kažu tržište je slobodno. Pa ne mogu gledati da neki na uštrb drugih se enormno bogate i izrabljuju do iznemoglosti i proizvođača i narod koji sve ovo skupo plaća, na to netko mora reagirati. Ne želimo pakete niti potporu, već čistu zaštitu – odlučan je Pranjić.

Više pročitajte u novom izdanju 043 Bjelovarsko-bilogorskog vjesnika koji izlazi 20. travnja