„Mrkva je dobra za oči’“. Da li je i vama majka to govorila u djetinjstvu kako bi vas natjerala da pojedete svu mrkvu koja se nalazila na tanjuru? Često možemo čuti da konzumacija veće količine ovog korjenastog povrća osim dobrog vida daje i zdravu boju kože. Je li to istina? Kako bismo to saznali najprije treba razbiti mit po kojemu je mrkva neka vrsta superhrane.
„Nikada se nije dobro fokusirati na određeno povrće u prehrani. Mrkva je bez sumnje zdrava namirnica koja može biti dio prehrane kao i ostalo povrće“, poručuje stručnjakinja za nutricionizam, doktorica Winfried Keuthage.
Od „a“ za artičoku do „z“ za zelje, svako povrće ima svoje prednosti. Najvažnija je raznolikost, odnosno tanjur ispuniti višebojnom mješavinom. A mrkva, tipično narančasta, ali također žuta ili ljubičasta, tome može prirodno pridonijeti. „Mrkva ima vrlo širok profil hranjivih tvari. Ona je bogata vitaminom C, sadrži nekoliko vitamina B i vitamine koji su topivi u mastima – E, K i A“, u nastavku pojašnjava Keuthage. Prije svega, opskrbljuju tijelo obiljem karotenoida, vrstom uglavnom žutih, narančastih ili crvenih pigmenata topivih u mastima ili sekundarnim biljnim metabolitima – spojevima koje proizvode biljke i koji ne pridonose njihovom rastu, ali ih čine konkurentnima u njihovoj okolini. Karotenoidi su ono što mrkvi daje jarku narančastu boju, a najpoznatiji karotenoid je betakaroten.
„Tijelo ga može pretvoriti u retinol, oblik vitamina A“, kaže Keuthage. Nešto betakarotena se pohranjuje u jetri za kasniju pretvorbu u vitamin A u slučaju nedostatka. Kako ističe njemačko nutricionističko društvo (DGE), znatne količine betakarotena se mogu naći i u bundevama, batatu, crvenoj paprici, kelju i marelicama. Isto tako, lako je zadovoljiti preporučenu dnevnu dozu betakarotena; za odraslu osobu je jednostavno dovoljno pojesti mrkvu srednje veličine od 60 grama, kaže Keuthage.
Da bi nam vid bio što kvalitetniji organizmu je potreban vitamin A, za koji Keuthage kaže da je „prekursor rodopsina“, fotopigmenta u štapićima (vrsta fotoreceptorskih stanica) mrežnice oka. Adekvatna opskrba njime važna je za sposobnost dobrog razlikovanja svjetla i mraka. Nedostatak vitamina A rezultira „noćnim sljepilom“ – lošim vidom noću ili pri slabome svjetlu. Keuthage kaže da je nedostatak vitamina A rijedak u industrijaliziranim zemljama. No, nadate li se da ćete čestom konzumacijom mrkve poboljšati i izoštriti vid – razočarat ćete se, kaže Keuthage te dodaje da povećan unos betakarotena ne rezultira boljim vidom.
Može li betakaroten utjecati na promjenu boje kože? Odgovor je da. Dermatologinja Uta Schlossberger pojašnjava da betakaroten stvara neku vrstu zaštitnog sloja na koži, a on, barem u manjoj mjeri, uspijeva blokirati učinak ultraljubičastog zračenja sunca koje oštećuju stanice. „Takav štit može utjecati na vanjski izgled kože. Jedete li dovoljno mrkve, koža će vam poprimiti žućkasto smeđu nijansu“, kaže Schlossberger. Boja malo odudara od boje osunčane kože, a razliku može primijetiti samo stručnjak. Izgledat ćete nešto zdravije i odmornije.
Betakaroten je spoj koji voli masti ili lipofile, istaknula je Keuthage, no mrkva sama po sebi gotovo da i ne sadrži masnoću. U tom slučaju svojoj salati od mrkve možete dodati malo nasjeckanih orašastih plodova. Ribanje mrkve za salatu itekako je vrijedan trud. To je zato što ribanje razgrađuje stanične stjenke, omogućujući bolju apsorpciju hranjivih tvari. Isto vrijedi i za pasiranje mrkve za umake ili juhe. Također je dobro znati, kaže Keuthage, da su važne hranjive tvari odmah ispod kore. Stoga je preporučljivo mrkvu dobro oprati, umjesto da je gulite. Stoga, zaključak svega ovoga jest taj da, ukoliko želite potpunu zdravstvenu dobrobit od ovoga korjenastog povrća, svako toliko pojedite sirovu mrkvu.
Izvor: T-portal
