ČETVRTFINALE KUPA HRVATSKE ZA RUKOMETAŠE:
RK BJELOVAR – RK POREČ 27:27; 32:30 (NAKON SEDMERACA)
Da je Kup posebno natjecanje te da je riječ o natjecanju u kojem je uvijek sve moguće dokazalo se i ovoga puta. Naime, rukometaši Bjelovara su poslije rijetko viđene drame, u svojoj dvorani Europskih prvaka, koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta savladali Porečane nakon boljeg izvođenja sedmeraca tako izborivši premjerni nastup na turniru najbolje četvorke. Taj turnir, popularno nazvan „Festival rukometa“ će se održati upravo u Poreču od 24. do 28. svibnja pa je sigurno kako ovaj poraz istarsku momčad itekako boli. No, krenimo redom.
RK Poreč je odlično otvorio meč te je stoga malo tko mogao predvidjeti ovakav završetak. Da budemo još precizniji, izabranici trenera Ilije Lovrinovića su na semafor već u 10. minuti postavili uvjerljivih 0:5, dok su domaćini do svoje prve egzekucije stigli tek minutu potom kada je porečku mrežu zatresao krilni igrač Mihovil Kozić. Nadalje, Istrijani nisu posustajali što ih je dovelo do toga da su polovicom prvog poluvremena imali i šest pogodaka prednosti (2:8 u 16.), a tako je bilo i prilikom odlaska na predah (8:14). Lovrinovićevi majstori su uraganski otvorili i nastavak dvoboja te su u 35. preko Matije Cara poveli sa 9:18. Tada se činilo da mirnim koracima grabe ka trijumfu, odnosno igranju završnice pred svojim navijačima, ali Bjelovarčani su imali drugačije planove.
Točnije, bjelovarski „Kesizubci“ su se od tog trenutka naprosto probudili počevši igrati kao u transu. Tako su malo-pomalo „grickali“ porečko vodstvo u 46. minuti došavši na samo minus tri (17:20). Uslijedilo je razdoblje igre gol za gol što je bio slučaj do 53. kada crveni iz Istre odlaze na ponovo opipljivijih pet razlike (17:22) pa se je i tu, po tko zna koji put činilo kako je priči za bjelovarske bijele kraj. Međutim, gosti su do isteka vremena predviđenog za igru ostali bez ijednog pogotka, dok ih je domaća momčad, na krilima visokog presinga, kojim je očigledno iznenadila pomalo bahatog protivnika i nošena fanatičnim navijačima poentirala u pet navrata time napravivši jedan od najvećih, ako ne i najveći podvig u posljednjih nekoliko sezona. Činjenica koju također treba istaknuti jest ta da je u 58. na semaforu bilo 23:27 što svemu ovome daje još jednu dodatnu draž i što dokazuje da nije gotovo dok stvarno nije gotovo.
Treba kazati da je pogodak za izjednačenje postignut u posljednjoj sekundi, a za njega je zaslužan Mateo Lukačec koji je iz sve snage potegnuo skok šutom sa sredine parketa. Potom se pristupilo već spomenutom ruletu sedmeraca u kojem je Dubravko Grgić zaustavio jedan gostujući udarac, dok su sva petorica domaćih rukometaša bila precizna za ogromno slavlje. Isto tako, ovim putem poželimo što brži oporavak Vanji Šehiću, članu bjelovarskog kluba koji je u 52. minuti nezgodno pao pritom zadobivši nimalo bezazleno istegnuće leđa. Dakle, ovo je veliko postignuće RK Bjelovar te možemo govoriti o pravoj momčadskoj igri pa i rijetko viđenoj sinergiji igrača s okupljenim navijačima. Stoga, ne treba nikoga posebno izdvajati jer su svi dali svoj obol, odnosno, jedino što sada možemo je čestitati Cikojinim hrabrim ratnicima i s nestrpljenjem očekivati turnir najbolje četvorke u Poreču.
Naravno, emocionalno ispražnjen, ali i izuzetno sretan je nakon ove drame bio bjelovarski rukometni strateg. Evo što nam je kazao.
–Najvažnija stvar u svemu ovome je bila ta što su moji momci vjerovali da mogu pobijediti unatoč lošem otvaranju pa i sveukupno gledajući našoj lošoj prezentaciji. Tako je bilo i u Varaždinu, no nismo se predavali i naposljetku nam se osmjehnula sreća u oba navrata. Rekao sam svojim rukometašima da ćemo, ukoliko se približimo na jedan pogodak razlike uspjeti slaviti. Kod sedmeraca sam odabrao pet hrabrih, a moram kazati da sam znao da će naš „Grga“ obraniti barem jedan. Na kraju je tako i bilo. Priča se prelomila na našu stranu te ja sada mogu samo čestitati svima. Kako svojim ratnicima s parketa, tako i publici koja je bila fenomenalna. Zasigurno, bit će nam ovo jedan ogroman poticaj za buduće izazove – ovako nam je govorio Cikoja.
