„PAKET 24 PREMIJER“ LIGA RUKOMETAŠA; 7. KOLO LIGE ZA OSTANAK:
GRK VARAŽDIN 1930. – RK BJELOVAR 26:28
„Tko čeka dočeka“. Tako bi se ukratko moglo reći kada su u pitanju rukometaši Bjelovara. Naime, izabranici trenera Hrvoja Cikoje su u varaždinskoj dvorani „Graberje“ srušili tamošnjeg domaćina – GRK Varaždin 1930. konačnim rezultatom 26:28 učinivši tako mali, ali vrijedan korak ka ostanku među hrvatskom muškom rukometnom elitom i iduće sezone. Bila je to prava prvenstvena utakmica puna preokreta na semaforu, neizvjesnosti, žestokih duela, vratarskih intervencija te svega onoga lijepoga i uzbudljivoga što rukometna igra može ponuditi. Sve ovo zapravo znači da su Cikojini izabranici znali što im nosi ovih 60 minuta te su bili jako hrabri, neustrašivi potvrdivši da mogu kada hoće, odnosno, potvrdili su svoju prošlotjednu odličnu prezentaciju protiv RK Ribola Kaštela na domaćem parketu.
Također, „Kesizubci“ su zaslužili slaviti u ovom dvoboju jer su, osim već navedenog, u samoj završnici bili odvažni i znalački iskoristili sve slabosti domaćih momaka. Treba kazati da su bijeli iz rukometnog grada pitanje pobjednika mogli riješiti i puno ranije. Naime, bjelovarski Premijerligaš je u prvih 30 minuta bio itekako potpomognut Dubravkom Grgićem među vratnicama, ali je propustio puno previše „zicer“ situacija u napadačkim akcijama. Ovaj navod nas dovodi do toga da je, baš poput Grgića na bjelovarskoj strani, na varaždinskoj odličan bio mladi Tin Herceg koji je branio i moguće i nemoguće, no te njegove obrane, ne umanjujući ih se u većoj mjeri mogu pripisati gostujućoj dekoncentraciji.
Stoga je, po odlasku na odmor ishod glasio 13:13, da bi Varaždinci početkom nastavka stigli do tri uzastopne egzekucije time najavivši svoj trijumf. To njihovo vodstvo je trajalo do 47. minute kada su rukometaši Bjelovara na krilima glasnog navijanja zavidnog broja svojih simpatizera koji su Varaždin pohodili zahvaljujući klupskom čelništvu koje je organiziralo besplatan autobusni prijevoz sustigli nastali minus te su ponovo izjednačili na 20:20 preko kružnog napadača Petra Lulića pa zatim postavili i 22:22 u 49. Za to je zaslužan isti igrač. Potom je uslijedila igra pogodak za pogodak sve do 58. minute kada je viđena već najavljena završnica koja nije za one slaboga srca.
Tada je RK Bjelovar naplatio svoj ogroman trud i zalaganje te je do razrješnice stigao egzekucijama Luke Jurišića i već puno puta spominjanog Lulića. „Pobjegao“ je na dva gola viška što bi, da je izgubio obzirom na preostalo vrijeme bilo pravo svjetsko čudo. Dakle, Varaždinom se s punim pravom orila bjelovarska pobjednička pjesma, a iako je ovo pobjeda cijele bjelovarske momčadi, najistaknutije prezime kada su u pitanju strijelci je ono Lulićevo. On je ovu veselu priču zaključio postigavši devet zgoditaka, Žarko Ćurić je dodao njih pet, dok su po četiri zabili Vanja Šehić i Mateo Lukačec. Napomenimo kako je Lukačec realizirao oba sedmerca koja je izveo, a Varaždincima nije pomoglo niti okruglih 10 golova Tina Šestaka.
I sada, kao zaključak svega ovoga pročitajte Cikojina razmišljanja.
–Velika pobjeda mojih rukometaša. Već ranije sam rekao da se mi nećemo predavati i da će naša kvaliteta kad-tad isplivati. Istina je, u ranijim dvobojima, koji su za nas bili izuzetno važni nam je nedostajalo samopouzdanja. Zeznuli smo ono što smo zeznuli, a čak i da se dogodi da ispadnemo na koncu, borit ćemo se na ovaj način do posljednje minute. Bila je ovo teška utakmica, utakmica s mnoštvom propuštenih otvorenih situacija koje jasno da moji momci nisu željeli propustiti. Varaždinski vratar je jako kvalitetan, priprema se za svakog protivnika kao i svi ostali vratari, a i već prije nam je stvarao poteškoće. Naposljetku smo ipak uspjeli. Dali smo sve od sebe i vratilo nam se. Neka nova rješenja koja nismo niti trenirali su nam prošla, a istaknuo bih prelijepu podršku s tribina. Moram kazati da je bilo puno glasnije negoli što je to slučaj u Bjelovaru. U našu dvoranu dođe 200-300 ljudi više pa nemamo ovakvu podršku. Točnije, ovo je dokaz da sve možemo kada imamo podršku pravih navijača te bih se zahvalio publici koja nas je došla podržati. Jedan bod je njen, drugi je mojih momaka te sada idemo hrabro dalje – razdragano nam je poručio bjelovarski rukometni strateg.
