Glorija Čavar iz Bjelovara sedam je godina konobarila u jednom kafiću, no s vremenom je odlučila krenuti očevim stopama i zaposlila se kao građevinski radnik.
– Moj tata je ovaj posao radio dvadeset godina tako da sam ja od malena u svemu tome. Doma sam s tatom to radila i mene je to zanimalo. Dala sam otkaz u kafiću jer mi je trebala promjena i odlučila sam probati raditi ovaj posao, jer mislim da treba sve probati u životu, otkriva nam Glorija.
Sada radi na gradilištima punim muškaraca i, kako kaže, još nije upoznala niti jednu kolegicu koja bi radila na terenu kao ona.
– Na ovom poslu mi je puno opuštenija atmosfera, nisam toliko u doticaju s ljudima. Ovdje radim s istom ekipom i nije mi toliko naporno kao dok sam radila u kafiću, dodaje.
Kada je došla na razgovor za posao, Glorijin sadašnji šef je ostao zatečen, ali joj je odlučio dati šansu. Kolegama je zanimljivo što imaju žensku kolegicu, nemaju nikakve predrasude i pomažu što god treba.
Glorija kreči, gleta, postavlja knauf i sve fine završne radove, ali probala je i druge radove. Ništa od poslova joj nije teško odraditi, jedino joj smeta hladnoća, ali vjeruje da će se i na to s vremenom naviknuti.
Glorija je i majka četverogodišnjeg Ivana koji je na nju posebno ponosan.
– Moj Ivano ima četiri godine i ima majstorske igračke i alate i kad je vidio mamu u radnom odjelu i kako uzimam metar i olovku rekao je kako je mama majstor. Sada se hvali u vrtiću kako mu je mama majstor, dodala je.
Iako je ovaj posao puno više plaćen u inozemstvu Glorija ne razmišlja o napuštanju Hrvatske, kaže, dobro mi je tu gdje jesam.
