PRIJATELJSKA RUKOMETNA UTAKMICA:
RK BJELOVAR – RK KTC KRIŽEVCI 39:28
Po okončanju memorijalnog turnira u Pakracu gdje se u društvu domaćih rukometaša, sastava kutinske Moslavine te zagrebačke Maksimir Pastele nisu proslavili osvojivši tek treće mjesto, rukometaši Bjelovara su odigrali novu prijateljsku utakmicu. Ovoga puta, gosti bjelovarske dvorane Europskih prvaka su bili igrači križevačkog KTC-a kojeg su izabranici trenera Hrvoja Cikoje, po isteku vremena predviđenog za igru savladali s konačnih, super uvjerljivih 39:28. Međutim, treba kazati kako su Križevčani u rukometni grad stigli nekompletni, sa svega šestoricom svojih članova, a sve zbog neočekivanog kvara na kombiju prilikom puta.
Stoga je ovih 60 minuta rukometne igre više nalikovalo na lakši trening negoli na pravi dvoboj i cijela je priča odrađena u laganom ritmu. Glavni cilj dvojice trenera – Cikoje i Dalibora Sokača bio je taj da se nitko od momaka koji participiraju na parketu ne ozlijedi što se naposljetku i obistinilo, a kako bi ova trening utakmica bila koliko-toliko ravnopravna RK Bjelovar je svojim križevačkim sportskim prijateljima nakratko „posudio“ trojicu igrača. Tako su dres križevačkog Premijerligaša obukli Valinčić, Komar te Ćurić uz naznaku kako je posljednje navedeni zaigrao u drugom poluvremenu.
Nadalje, bezobzirno na sve okolnosti, za bjelovarske Kesizubce je ovaj prijateljski meč bio najbolji od svih dosad odigranih. To znači da je napredak u igri bio vidljiv, Bjelovarčani su odrađivali sjajne akcije, upućivali vrlo kvalitetne udarce s vanjskih pozicija, dok je sasvim sigurno najvažnija činjenica za bjelovarskog Premijerligaša dolazak crnogorskog interancionalca Luke Došljaka. Riječ je o ljevorukom momku čija je primarna pozicija desno krilo. Uz to može „pokriti“ i poziciju desnog vanjskog s kojom bjelovarski klub muku muči već dugo vremena, a dodatan plus je to što ima mogućnost igranja obrambene faze. Stoga se možemo samo nadati da će Došljak i klupska uprava postići dogovor i da će ovaj Crnogorac biti od pomoći Kesizubcima u očuvanju Premijerligaškog statusa.
S druge strane, KTC-ovci su igrali na bjelovarski pogon. Naime, pored trenera Sokača te trojice posuđenih rukometaša, boje križevačke momčadi brane Luka Tandara i Toni Egzeta. Oni su i ovom prilikom bili zapaženi, no domaćin se takvoj križevačkoj momčadi uspio nametnuti od samoga početka pa nećemo pretjerati kada kažemo da je konačna razlika od 11 pogodaka mogla biti i veća. Ovime završavamo ovaj osvrt, a kao konačan zaključak vam donosimo Cikojina razmišljanja koji je ovom prilikom imao puno više razloga za zadovoljstvo negoli što je to bio slučaj poslije pakračkog turnira.
–Križevčani su višom silom u ovom dvoboju bili oslabljeni, ali to ne smije umanjiti našu kvalitetnu igru. Smanjili smo broj tehničkih pogrešaka što veseli i što će se, nadam se, nastaviti i u budućnosti. Isto tako, zaigrali smo odlučnije u napadačkim akcijama, a veseli me i prezentacija novopridošlog Došljaka. Pred njim je dogovor s klupskom upravom do koje će, nadam se, doći – kratko nam je kazao bjelovarski rukometni strateg čiji izabranici do početka prvenstvenih obveza koje će započeti gostovanjem u dalekim Kaštelima 11. veljače neće odigrati više niti jedan prijateljski meč.
