Agresori su mučki ubili dvadesetoricu hrvatskih branitelja, a tijela pokopali u zajedničku grobnicu.
Krajem siječnja i početkom veljače obilježava se 31. godišnjica ekshumiranja i pokopa hrvatskih branitelja stradalih u Kusonjama 8. rujna 1991. godine. Zbog toga smo obišli prostorije Kluba „A satnije“ Bjelovar kako bismo s bivšim suborcima prisjetili se tih ratnih godina. Sa zida nas promatraju fotografije mladića koji su za slobodu svoje domovine dali ono najvrjednije, svoje živote.
O tom hladnom siječnju 1992. kada je pronađena masovna grobnica te osigurana ekshumacija ubijenih hrvatskih branitelja govori nam Perica Drmić, tajnik Kluba „A satnije“ Bjelovar:
‒ Sve je započelo 8. i 9. rujna 1991. godine kad su naši pripadnici s oklopnim vozilom uletjeli u zasjedu pobunjenih četnika i znamo koliko je zvjerstva nad njima napravljenom prilikom zarobljavanja. Nažalost. Njihovu sudbinu tada ne znamo do kraja 1991. godine kada su Kusonje oslobođene i tada se dolazi do spoznaje da se masovna grobnica s tijelima naših pripadnika nalazi u Rakovom Potoku i to je potvrđeno 9. siječnja 1992. kad se kreće u pregovore s neprijateljskim snagama, a uz potporu UNPROFOR-a. Želja je bila sigurno doći do masovne grobnice, ekshumirati tijela te ih vratiti obiteljima i dostojanstveno pokopati. Uvjet pobunjenih Srba bio je da naše snage ne smiju biti naoružane što je dodatno pojačavalo stres, no želja da se izvuku tijela naših suboraca bila je jača od svega. Sama ekshumacija započela je ujutro 28. i trajala do 29. siječnja navečer. Postupak je bio vrlo zahtjevan. Teren je bio nepristupačan, a sve su dodatno otežavale nepovoljne vremenske prilike. Tijela su zatim prevezena u Zagreb na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku. Tada je ugašena svaka nada koja je tinjala od rujna da se ipak nije dogodilo ono najgore. Zločinci su ubili 18 pripadnika „A satnije“ i dvojicu pripadnika Specijalne policije PU Zagrebačke.
Najtužniji dan u Bjelovaru i sprovod kakav se ne pamti
Nakon identifikacije tijela su prebačena u Bjelovar, a ljesovi 3. i 4. veljače izloženi u Školsko-sportskoj dvorani gdje su uz obitelji i suborce mnogobrojni sugrađani došli odati počast. No najtužnije je bilo te 5. veljače kada je održan pokop naših suboraca. Bjelovar nikada nije vidio veći i tužniji sprovod od toga.
Nažalost, Kusonje su bile prva identificirana i ekshumirana masovna grobnica u Domovinskom ratu. Sve su to bili mladi ljudi, tek stasali u život. Nekolicina je bila oženjena, imala djecu. I danas, nakon više od trideset godina sjećanje na naše suborce i prijatelje ne blijede. Zato se okupljamo i obilježavamo sve važnije, nažalost tužne obljetnice u kojima se prisjećamo njihovog herojstva. Kroz A satniju je u Domovinskom ratu prošlo 180 pripadnika. Od toga je smrtno stradalo 35, ranjeno oko 40 branitelja, a nakon Domovinskog rata umro je nekih 30 pripadnika ove legendarne postrojbe. Važno je naglasiti da su neki od naših pripadnika još uvijek djelatne vojne osobe, a naš zapovjednik je sada u stožeru NATO-a u Briselu ‒ ponosno ističe Drmić i dodaje kako se ove godine planira ostatke BOV-a s kojim su 1991. hrvatski branitelji ušli u Kusonje, prevesti na Spomen područje Barutana gdje će ga urediti i postaviti kao trajni eksponat. Nažalost od njega su ostali samo podvozje i puškarnica. I dok su oklopno vozilo uništili rat i vrijeme, sjećanje na herojstvo ubijenih u Kusonjama ostaje kao trajni zalog na kojem je stvorena slobodna Hrvatska.
Izvor: 043 Bjelovarsko-bilogorski vjesnik
