Popularnost neretvanskog Maratona lađa je u Hrvatskoj dovela do popularizacije veslanja. Širom Hrvatske osnivaju se klubovi i udruge lađara. U našoj županiji imamo Argonaute, Hrvatsko šumarsko društvo – Ogranak Bjelovar, Sparte, čazmanske Amazonke koje su nažalost prestale s veslanjem, no upravo su one potaknule jednog majstora iz Dabaca, prigradskog naselja Grada Čazme, da počne s izradom vesala koja su po svojoj kvaliteti prepoznata širom Hrvatske i koristi ih sve više lađara. U svojoj radionici izrađuje ih Željko Modrić.
– Čazmanske Amazonke su prije nekoliko godina odlučile osnovati udrugu, a najvažnija stvar koja im je uz lađu trebala su vesla. S obzirom da im je majstor koji je u Bjelovaru izrađivao vesla rekao da zbog starosti više ne radi, riječ je o Darku Ferlihu, dogovor je bio da će mi sve objasniti, pa sam išao k njemu par puta na instrukcije. On je imao stolariju i potrebne strojeve, a ja sam se u početku dosta mučio dok nisam napravio sve šablone i nabavio i prilagodio strojeve da mogu početi s izradom, rekao je Željko Modrić koji je inače umirovljeni hrvatski branitelj koji je aktivan i u braniteljskim udrugama, HVIDRI i Klubu II/105. S obzirom da pati i od PTSP-a, rad u radionici djeluje na njega terapeutski i kada nešto naumi napraviti, od toga ne odustaje.
– Cijelu jednu zimu sam se mučio dok nisam došao do toga kako napraviti kvalitetno veslo, a mogao sam reći da to nisam nikad radio. Vidio sam volju kod tih naših cura da veslaju na Neretvi i onda sam si dao truda, rekao je. Za razliku od nekih majstora koji vesla rade iz jednog komada drva, obično je riječ o jasenu, Modrićeva vesla su lamelirana i rade se iz tri komada. U sredini držalice je jasen, a ostale je sve od smreke koja mora biti sušena prirodnim putem, jer ako nije sušeno prirodnim putem, vesla pucaju, upozorava Modrić. Njegova su vesla i duplo lakša od vesala koja su izrađena iz jednog komada i teže oko 2 kg, što je za veslački maraton od 22 km puno. Njegov rad su, nakon što je napravio vesla Amazonkama, prepoznali iz Udruge lađara Staševica, a zatim i ostali, pa tako njegova vesla koriste i Argonauti, veslači IV. gardijske, Domagojevi gusari iz Vida, a mi smo ga posjetili kada je izrađivao vesla novoosnovanoj udruzi lađara iz Slavonskog Broda. No, ne izrađuje Modrić samo vesla, već se bavi i izradom ostalih predmeta od drva. Izrađuje suvenire, daske za posluživanje, rezanje i sve što mu padne na pamet. Nije to ni čudno, jer kako nam je rekao, od malena radi predmete od drveta, a i djed i jedan bratić su mu bili stolari.
– U srednju školu sam išao za tesara u Maribor. Želja mi je bila ići za stolara, no tada im je trebala građevinska radna snaga, pa sam silom prilika morao ići za tesara. Sad kad sam u mirovini počeo sam prikupljati alat, uredio radionu i uživam, jer sam cijeli život volio raditi s drvetom. Stalno nešto novo izmišljam i radim, postavim na društvene mreže i gledam reakciju ljudi koje su u glavnom pozitivne, zaključuje Modrić.
