Na studijskom odjelu bjelovarske Narodne knjižnice „Petar Preradović“ je prošle srijede (7. prosinca) održano predstavljanje knjige i putopisno predavanje „Iza Mjesečevih planina“ autora Hrvoja Ivančića. Riječ je o četvrtoj Ivančićevoj knjizi koji je kao reporter i globtroter „izbrusio“ svoje pero tijekom desetogodišnjeg lutanja Afrikom te Bliskim istokom. Putopis je predstavljen multimedijskim predavanjem na temu sjevernog Kivua – regije na krajnjem istoku Konga, u kojoj se događa dobar dio radnje same knjige.
Nagrađivana novinarska reportaža „Sjeverni Kivu: Zaboravljeno srce Afrike“, na predavanju je proširena autentičnim video snimkama pa su tako svi okupljeni imali priliku vidjeti kako se živi u gradovima Butembo i Beni, kako izgleda vojni logor u kojem su većina vojnika dječaci od 16 godina te što o svemu kaže hrvatski fratar koji već dugih 45 godina živi u ovoj afričkoj državi.
Nadalje, Ivančić je znao da je na ovom putovanju bio sam i premda je u svom pustolovnom pasijansu susretao na desetke životopisnih likova te nam je kroz njih pružao uvid u afričku tradiciju, pa i kaotičnu sadašnjost, on nam je na neki način izvrtao svoju nutrinu. Stoga se može reći da je majstorski kompilirao roman ceste i niz eseja napisanih vrhunskim reportažnim stilom. Upravo zbog toga se ova knjiga naprosto ne ispušta iz ruku.
Putopis „Iza Mjesečevih planina“ je opipljiv, pun boja, mirisa i zvukova vrelih afričkih dana te noći. Opisani su likovi čiji je cilj preživjeti, a Ivančić je, između ostalog, dobitnik nagrade Fra-Ma-Fu za najbolju reportažu u 2021. godini. Nakon promocije, okupljeni su po promotivnoj cijeni imali mogućnost kupiti knjige, dok vam kao zaključak ove super zanimljive priče donosimo njegove riječi, kao i bogatu fotogaleriju.
–Kongo mi se zapravo dogodio sasvim slučajno. Tamo sam po prvi puta otputovao 2010. godine i jednostavno sam se odmah zaljubio u tu državu. “Zarobio” me adrenalin kongoanskog kaosa, a isto tako i ljepota kongoanskih ljudi. Dakle, od te 2010. stalno se vraćam Kongu te pritom konstantno otkrivam nešto novo. Ne mogu kazati da sam stručnjak za ovu afričku državu, ali želim je upoznati u svim aspektima. Mislim da mi kao ljudi uvijek težimo nečem novom, dalekom, drugačijem i meni se dogodio Kongo. Nekome drugome se možda dogodi nešto drugo.
Nadalje, u samome početku Kongo je za mene predstavljao jedan nedefinirani kaos te sam zapravo bio podosta šokiran tamošnjim stanjem. Čak sam se pitao što ja zapravo tamo radim. Što je meni trebalo da dođem na te prašnjave ceste, među paravojnike, no nakon nekog vremena mi se taj ritam naprosto upio u kožu.
Imamo nekoliko knjiga, a riječ je o putopisu iz Afrike – “Iza mjesečevih planina”, avanturi dvomjesečne plovidbe zajedno s jednim mojim prijateljem gumenim čamcem od Zagreba do Crnog mora – “Dunavski blues”, kopneno putovanje od šest mjeseci od Hrvatske do Indije – “Samsara”, zbirku hrvatskih priča s Bliskog istoka (Sirija, Libanon, Jordan, Egipat) – “Zatar”, dok su tu i dvije slikovnice – “Djeca Konga” i “Djeca Egipta”. Sve navedeno preporučam svima jer se radi o izuzetno poučnim te zanimljivim djelima.
Kada govorimo o snimanju dokumentarnog filma moram reći kako u Kongu to nije lako jer tamošnji ljudi kada vide veliku kameru smatraju da je to nešto što narušava njihov integritet. Ukoliko se s nekime privatno dogovorite bude drugačije, ali ja osobno sam koristio mobilni uređaj obzirom da je njegova kamera malena, neprimjetna. Tako sam uspio snimiti mnoštvo zanimljivih kadrova, odnosno u društvu paravojnih skupina, u vojnim logorima pa i prilikom nekih “škakljivih” prosvjeda na ulicama proći neprimjetno – puno toga zanimljivoga nam je rekao Ivančić.
