Općina Zrinski Topoovac jedna je od najmanjih općina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, po zadnjem popisu stanovništva u njoj živi 754 stanovnika u 3 naselja. Središtu općine Zrinskom Topolovcu, Jakopovcu i Križu Gornjem. Jedina je to općina u županiji koja na čelu ima ženu, Jasnu Mikles Horvat koja dužnost načelnice obnaša po drugi put.
Kako ste se snašli u svom drugom mandatu? Kako vam ide i kako je vama kao ženi biti načelnik?
Pa, rekla bih da nije jednostavno. No, to što sam žena ima i svojih prednosti. Kada sam dolazila u prvi mandat nije bilo toliko lagano. Naravno, prvo je trebalo upoznati ljude, trebalo je upoznati svu problematiku. Nasreću, mi smo mala općina pa stoga svi znamo što trebamo raditi. Dakle, s te strane je bilo nešto lakše, ali doći do nekakvih sredstava, progurati nekakve projekte početniku je teško. Slušajući svoje kolege, govorili su da su za napraviti nešto konkretno, potrebna dva mandata. Prvi da sve upoznaš i shvatiš gdje, kuda i kako, a drugi da se nešto konkretno odradi. Primjerice, nedavno sam okončala jedan projekt, a njegova realizacija je sveukupno trajala 4 godine, od prijave do isplate. To vam govori koliko jednom načelniku treba vremena da bi detektirao problem, čekao natječaj na koji može prijaviti projekt, potom realizirao cijelu priču te tek onda povratio uložena sredstva.
Zašto sve ide tako sporo kod nas, čak 4 godine?
Zbog čega je tako sporo ja ne znam, ali malo-pomalo napredujemo. Obzirom da mi je ovo već drugi mandat, ima više stvari koje se odrađuju, a mogu reći kako nas spašava i državni proračun kojega spuštaju na našu razinu. Bez toga mi, kao jako mala općina ne bi mogli funkcionirati.
Što je od projekata do sada zapravo napravljeno i što je u planu u budućnosti?
Prilikom mog dolaska na mjesto načelnice najvažnija nam je bila osnovna komunalna infrastruktura. Dakle, naše ceste i njihovo asfaltiranje. To nam je bio najveći problem. Mogu kazati da smo pri kraju asfaltiranja, odnosno, preostala nam je još jedna faza te će njenim završetkom svaka kuća biti na asfaltu. To je ono što nam je prioritet. Druga stvar koju nemamo u našoj općini je mrtvačnica koja se bezuspješno prijavljivala u više navrata. Riječ je o velikom projektu jer ovdje nije riječ samo o mrtvačnici, već je nama potreban i parking i uređenje okoliša i ograde te sve ostalo što ide uz to. Tako da smo nažalost svaki put bili odbijeni. Naposljetku, to sam podijelila u više faza pa sada mogu reći da će, za nekakvih mjesec dana objekt mrtvačnice biti u funkciji. To je za nas jako važno jer je do sada nismo imali i drago mi je što smo to mogli realizirati. Također, istaknut ću i gospodina Velimira Žunca koji je pomagao sve načelnike ovog podneblja uvidjevši poteškoće. Dakle, to je bilo mjesto gdje smo uvijek bili u mogućnosti dobiti nekakva sredstva, pa smo tako krenuli, a na taj način ćemo i završiti taj dio. Zatim, pripremili smo jedan projekt nogostupa, jer kroz našu općinu prolazi županijska cesta koja povezuje Bjelovar i Koprivnicu. Ona je prilično prometna, a posebice sada za vrijeme sajma u Gudovcu. Kada netko iz Varaždina ili Čakovca želi doći do Gudovca, navigacija ga vodi kroz Zrinski Topolovac. Isto tako, imamo i puno učenika. Naša područna škola je prepuna djece koja se kreću tim cestama pa je potreban nogostup kako bi ona bila sigurna. Prošli smo na jednom natječaju, no, naravno, sredstava nikad dovoljno, stoga moramo dodati iz našeg proračuna ali u odnosu na prošlu godinu, sada je to jedna posve druga priča. Cijene su duple, svi se borimo s time i nije nimalo jednostavno.
Natalitet u Zrinskom Topolovcu je izrazito dobar što je jako pohvalno. Recite nam nešto o tome.
Naravno. Ja se uvijek s tim hvalim i to ističem. Natalitet je jako važan, a na nivou države je problem. Kao općina smo dobili jedno priznanje zbog broja djece koju imamo u odnosu na broj stanovnika. Dakle, po tom pitanju smo osmi od 500 jedinica lokalne samouprave. To je vidljivo i po brojnom stanju u našoj područnoj školi koja u 4 razreda broji 59 učenika. Mala smo općina, no izdvajamo puno. Tu je sufinanciranje vrtića bez obzira na grad u koji roditelji vode djecu. Pomažemo s 800 kuna, a tu je i igraonica koju dijelom financira INA, dijelom općina. Ovisno, kada tamo nema novca mi nastavljamo kako bi djeca imala kakvu-takvu pomoć s te strane kako bi kao i drugi njihovi vršnjaci također mogli osjetiti edukativne programe. Dijelom toga smo se odlučili i na vrtić. Imamo mnoštvo mladih roditelja koji rade u drugim gradovima pa je stoga potrebno imati vrtić. Javili smo se Ministarstvu ruralnog razvoja i ostvarili projekt vrijednosti 5 milijuna kuna u stopostotnom financiranju. Trenutno traje javna nabava, a kada to bude okončano, oko 15. rujna ćemo potpisati ugovor s izvođačem radova. Bit će to prvi vrtić u Zrinskom Topolovcu. Iskreno, moram priznati da me je malo strah obzirom na cijene, ali kada smo došli do ovdje odustajanja nema.
Zapravo, jedina ste žena načelnik u našoj županiji. Kakva je vaša suradnja s ostalim kolegama?
Da, jedina sam žena. Evo, već u drugom mandatu te bih ovom prilikom pozvala sve žene da budu hrabre, da se odvaže. Nije to tako strašno, a moram istaknuti kako su muški kolege super. Uvijek su obzirni, pažljivi, međusobno se uvažavamo, pomažemo jedni drugima. Netko se s nekim više druži, netko manje, ovisno o udaljenosti, ali svi imamo iste probleme. Svi se borimo, međusobno savjetujemo, razgovaramo, družimo, posebice kada su Dani općine. Kada je posao u pitanju nema veze tko je muško, a tko žensko. Svi se natječemo jednako i nema nikakvih problema.
Spomenuli ste Dan općine. On je za svega nekoliko tjedana.
Dan općine Zrinski Topolovac je 29. rujna, a pritom se slavi zaštitnik naše župe, Sveti Mihael. No, obzirom da je istoga dana Dan grada Bjelovara, već nekoliko godina imamo praksu to obilježavati neki drugi dan kako bismo imali što više gostiju. Uz to, i moj kolega Mato Tonković ima dan svoje općine. Iz tih razloga, uvijek se pokušavamo dogovoriti da se možemo svi međusobno posjetiti, poduprijeti. Tako da smo lagano u pripremama iako još uvijek nismo odredili kada ćemo obilježiti Dan općine, 28. ili 30. rujna. Napomenula bih kako će sve biti nešto drugačije obzirom na činjenicu da nam se pandemija koronavirusa barem malo odmaknula, te da možemo organizirati razna događanja na kojima ćemo se svi zajedno okupiti. Sve to nam itekako nedostaje.
Kada smo kod mještana, kako komunicirate? Koliko ste često s njima?
Imamo dobru komunikaciju i moja vrata su našim mještanima uvijek otvorena. Na raspolaganju sam im za bilo kakva pitanja, za njihove poteškoće koje se i tiču općine, ali i ne tiču. Poteškoće koje i jesu u mojoj domeni ili nisu. Mi smo za njih otvoreni u potpunosti jer nemaju drugu ustanovu. Nemaju gdje otići kako bi tražili neku pomoć. Zbog toga nastojimo pomoći koliko god je to moguće. Nije uvijek sve moguće, no djevojke koje rade u općini će naše mještane uvijek nastojati uputiti na pravo mjesto, odnosno napraviti za njih ono što je u njihovoj moći.
U nedjelju 11. rujna će u Zrinskom Topolovcu biti vrlo zanimljivo. Pred nama je jedna zgodna, lijepa blagdanska priča. Što nam za kraj ovog razgovora možete kazati o tome?
Tako je. Maloprije sam spomenula da imamo Svetog Mihaela kao našeg zaštitnika, ali iz nekih razloga se glavna svetkovina odvija na Ime Marijino. To je tako već dugi niz godina i iskreno, zašto je tome tako, morala bih provjeriti. Međutim, sada nakon pandemije bilo je puno upita hoće li se ta svetkovina iznova pokrenuti. Isto tako, moram reći kako je ovih dana, obzirom na održavanje sajma u Gudovcu jako teško pronaći ugostitelje. No, zato Općina Zrinski Topolovac obiluje aktivnim udrugama te smo mi, razgovarajući s njima odlučili da one to organiziraju. Svirat će dvije muzike, kuhat će se gulaš što je postalo posve uobičajeno i mišljenja sam kako je riječ o događaju u kojem će lovci moći prezentirati svoje vještine, a bit će tu i ostale gastro ponude. Dakle, nadamo se kako će odaziv biti velik kao što je to bilo nekada kada su posjetitelji dolazili iz Bjelovara te svih okolnih mjesta. Svakako će se imati što vidjeti. Svi zajedno se družimo, na pravi način obilježimo Ime Marijino te zaboravimo na sve probleme.
Razgovor vodio Dražen Kocijan Kocka / obradio po tonskom zapisu Filip Mlinar