Školska godina je gotova i prijevoza učenika, koji su uz radnike koji putuju na posao glavni izvor prihoda u autobusnom putničkom prijevozu do početka nove školske godine neće biti. Glavni je to razlog što Čazmatrans od četvrtka drastično reže broj autobusnih linija.

– Nema više novca za gorivo i ne možemo financirati javnu uslugu. Država je donesla odluku, sve zakone i akte da će financirati javnu uslugu prijevoza sa 75 %, a ostalo korisnici i Županija, međutim uspkros tome što smo imali puno razgovora sa županom i dožupanicom, do danas nije ništa riješeno, tako da mi moramo razmišljati kako uopće preživjeti do jeseni i hoćemo li uopće najesen imati sa čim i kime voziti linije, učenike i sve ostalo – kazao nam je Berislav Saraja, komercijalni direktor Čazmatransa.

Saraja navodi kako je svjestan da su široki slojevi ljudi pogođeni, no da u ovakvim uvjetima Čazmatrans nema egzistencije jer cijena goriva sa 40% utječe na prihode i tvrtka više nema otkuda financirati gorivo.

– To nije kao prijevoz robe koji je isto u problemima, ali nama je nepodnošljivo. Mi ne možemo ako imamo pola autobusa  putnika biti rentabilni, jer je samo pun autobus isplativ , a niti jedan nam nije pun. Bjelovar ima primjerice, kao grad, 9 pravaca, a imamo još 4 grada u županiji koji svi imaju svoje okruženje koje treba opsluživati i to su silni kilometri i potrošnja goriva, tako da i javnost i politika moraju shvatiti da sve ima svoj kraj. Vrlo će teško biti u rujnu krenuti s prijevozom učenika i ostalim prijevozom, a preko ljeta Bjelovar će biti odsječen što se tiče linijskog prijevoza, pa i daleko linijskog. Vrlo malo linija će biti, nešto malo prema moru ćemo održavati i to možda jednom tjedno – najavljuje Saraja i dodaje kako otpuštanja radnika još neće biti.

– Nećemo otpuštati radnike jer do 30. lipnja još imamo potporu države i to je dobra pomoć, no nažalost poskupljenje goriva „pojede“ tu pomoć. Vidjet ćemo što jesen donosi i do nje sigurno neće biti nikakvih otpuštanja – rekao je Saraja i upozorio na jednu stvar koja postoji samo u Hrvatskoj.

– Imamo situaciju da mi po Zakonu moramo dati potvrdu nekom radniku koji se vozi svojim autom o cijeni mjesečne karte i da na taj način on izvrši povrat novca bez poreza. To je jedino kod nas moguće, a u drugim zemljama je to nezamislivo, da nešto dobiješ, a da nisi to odradio i platio. Dok je takva politika, onda je dotle tako kako je – rekao je.

Spas je u uvođenju javne usluge linijskog prijevoza, no činjenica je kako Bjelovarsko-bilogorska županija teško može iznaći sredstva za svoj udio financiranja, a do sada su uslugu uvele samo dvije županije u Hrvatskoj, Zagrebačka i Koprivničko – križevačka. Jedno od rješenja koje se spominje je i uvođenje tzv. integriranog prijevoza u kojem bi se građani primjerice za kupljenu kartu od 70 kuna mogli voziti svim prijevoznim sredstvima javnog linijskog prijevoza u cijeloj Hrvatskoj, osim autobusa i vlakovima, pa i trajektima.

– Vidljivo je da ovaj način putničkog prijevoza ne može opstati, nego se mora napraviti da bude prihvatljiv i korisniku i prijevozniku. Puno ljudi koji možda neće koristiti javni prijevoz htjet će kupiti kartu da bi imao sigurnost, jer nije skupa. Zbog velike masovnosti i velikog broja kupljenih karata alimentirao bi se sav trošak, a ljudi bi imali veću sigurnost nego sada voziti se svojim autom, a smanjile bi se i prometne gužve. To je sigurno budućnost, no ne može se to napraviti u rujnu, ali može polovicom iduće godine ako se svi dobro pripremimo, osobito Ministarstvo prometa i Vlada – dodaje Saraja.

Jesen je po svemu sudeći što se tiče javnog prijevoza u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji neizvjesna, a oni koji su se oslanjali na autobusni prijevoz  ovog ljeta, izgleda da će se morati snaći kako znaju. Činjenica je da je javna usluga linijskog prijevoza već trebala biti na snazi u cijeloj Hrvatskoj, no nedostatak novca i/ili političke volje dovela je većinu firmi koje se bave putničkim prijevozom na koljena i rub propasti.