U Hrvatskoj živi oko 4 tisuće Ukrajinaca, jedna od njih je i Kristina Kancir, koja u Vagovini živi od 2020. godine. Ovdje je pronašla ljubav i osnovala svoju sretnu obitelj.
– U Čazmi sam od jeseni 2020. Tijekom rada u inozemstvu, na kruzeru, upoznala sam se s Ivanom, udala se i doselila u Čazmu – rekla nam je Kristina.
Kristina je rođena i odrasla u Lavovu, zapadnom djelu Ukrajine, gdje je završila školu i fakultet.
Nije joj se bilo teško prilagoditi na život u Hrvatskoj jer po njenim riječima jako je sličan onom u Ukrajini.
– Jedina razlika koju sam osjetila je vrijeme, klima je blaža i toplije je. Hrvatska ima blažu zimu, za razliku od Ukrajine. S te strane mi je bilo lagano se prilagoditi. Jezik je sličan, sve mi je bilo lagano razumjeti, govor i pisanje sam naučila dosta brzo – kazala je.
Rat u Ukrajini ne jenjava, ljudi bježe pod naletima Putinovih trupa da bi spasili ono najvrednije što imaju, vlastite živote. Ovih dana i Kristina osjeća neizvjesnost i brigu za majku koja je ostala u Ukrajini, ali i za svoje brojne prijatelje.
– U Ukrajini su mi mama i brojni prijatelji. Neki su već otišli put Poljske, većina je još uvijek u Ukrajini. Razmišljaju o odlasku, jer očigledno situacija se ne smiruje i upitno je koliko će Lavov biti siguran u narednim danima, jer trenutno je jedan od gradova koji nisu granatirani i mir je. Svima koji se odluče otići odlazak prema Poljskoj, Slovačkoj ili Mađarskoj postaje sve teži, transport autobusima i vlakovima je otežan, velika količina ljudi pokušava se izboriti za svoje mjesto -rekla je Kristina.
S mamom se čuje svakih sat vremena. Internet olakšava komunikaciju s obitelji i prijateljima u Ukrajini, ali isto tako omogućava skoro izravni prijenos ratnih strahota što ih sve uznemiruje.
– U Lavovu se oglašavaju sirene za zračnu uzbunu ali nema granatiranja ili pucanja. Građani su upozoreni da ostanu u kućama ili da odu u skloništa. Mi trenutno pokušavamo uz pomoć prijatelja mamu ukrcati na vlak. Nije bitno u koju susjednu zemlju da ode, može i Slovačka ili Poljska. Ako uspijemo suprug i ja otići ćemo autom po nju i dovesti je kod nas – kazala je.
Malo tko se nadao da će do napada i doći i ulaska Ruske vojske u Ukrajinu.
– Svi su bili uvjereni da neće doći do ovakvih scena i rata. Na istoku zemlje napetost i sukobi traju od 2014., možda i duže od toga ali nitko se nije nadao da bi moglo eskalirati u velika razaranja koja se odvijaju u cijeloj zemlji, a pogotovo da glavni grad bude glavna meta – rekla je Kristina.
Kristinina obitelj ponudila je pomoć oko zbrinjavanja i smještaja svojim prijateljima, ali oni za sada se ne odlučuju doći u Hrvatsku.
– Prijatelji još nisu tražili pomoć. Mi smo ih pozvali da slobodno dođu ovdje, ako treba spremni smo i otići po njih na granicu. Svoju potporu i pomoć su nam ponudili kumovi, prijatelji i lokalna uprava. Svi oni su ponudili smještaj i sve oblike pomoći ako zatreba u hrani, odjeći i osnovnim potrepštinama – kaže Kristina.
Za sada u Lavovu ima hrane i trgovine su otvorene, struja i voda se još uvijek normalnoj isporučuju. Ono što predstavlja problem je vrijeme.
– Vremenska prognoza i nije baš dobra. Postaje ponovno hladnije i snijeg pada, pa su malo u strahu oko grijanja, ali nadamo se da bude sve uredu – kazala je.
Na pitanje što misli kako će se situacija dalje odvijati, kaže da je teško prognozirati.
– Nakon svega, teško je prognozirati daljnji tijek. Za sve, Ukrajince i Ruse bi najbolje bilo položiti oružje i okončati sukobe jer sve je više žrtava, nedužnih. Nepredvidive su obje strane. Nadamo se da će tijekom idućih dana biti postignut dogovor o miru, da se može normalno nastaviti život u Ukrajini ali i Rusiji – rekla nam je Kristina Kancir.
